Prolegomena za temeljno pojmovlje opće pedagogije

Eksplicitno postavljanje pitanja o osnovnim pedagogijskim pojmovima ne možemo često pronaći u današnjem pedagogijskom diskursu. Umjesto da tu činjenicu tek konstatiramo kao nedostatak, potrebno je postaviti nekoliko pretpitanja, ukoliko nam je ova tema na umu. Prvo pretpitanje jest – čemu uopće bavljenje specifično pedagogijskim pojmovima? Drugo pretpitanje jest – što mislimo pod osnovnim pedagogijskim pojmovima i zašto su oni važni? Prije svega, bavljenje pedagogijskim pojmovima je važno jer pojmovi u nekoj znanosti nisu nešto neutralno. Pojmovi sačinjavaju kako temeljne poglede, tako i temeljne strukture kroz koje se artikulira predmet spoznaje, ali jednako tako i logika istraživanja i logika prakse u nekoj znanosti. Drugim riječima, mi možemo imati isti predmet spoznaje, istraživanja ili prakse, a da taj isti predmet kroz različite (temeljne) pojmove i njihove odnose vrlo različito pojmimo, istražujemo ga različitim metodologijama (koje nikada nisu neovisne od osnovnih teorijskih pogleda) i različito djelujemo prema njemu i s njim. Utoliko pedagogijski pogled na stvari nije isti kao i pogled neke druge znanosti. Ukoliko želimo govoriti o pedagogijskoj teoriji, pedagogijskim istraživanjima i pedagogijskoj praksi, tada je pretpitanje – što čini ono pedagogijsko pedagogijskim. Odgovor na to pitanje u ovome radu tražimo na tragu konstituiranja temeljnog pedagogijskog pojmovnog aparata, koji može uspostaviti pedagogijski pogled. U tome se sastoji potreba bavljenja specifično pedagogijskim pojmovima. Zaključno možemo reći da namjera autora ove knjige nije ta da “predstavi” ili u pozitivističkom smislu “da” neku osnovu opće pedagogije. Namjera je da se kroz pažljivo i razložno utemeljivanje i izvođenje izvedu kategorije za koje nam se čini da mogu konstituirati pedagogijski pogled (perspektivu, teoriju) i istinski pedagošku praksu. Ove kategorije nisu mišljene kao nešto što bi trebalo tek “naučiti” ili “primjenjivati”, već kao pojmovi koji će zaživjeti i nastaviti živjeti u pedagogijskom dijalogu koji vremenito krči put prema ideji kako opće pedagogije, tako i pedagogije same.