Erosova manufaktura: Komički pristup erotskoj ljubavi u južnoslavenskoj lirici

Ova knjiga se bavi južnoslavenskom lirskom poezijom koja tematizira ljubav, ali je ne predstavlja kao uzvišenu i nedostižnu, nego kao ostvarivu, tjelesnu i radosnu. Istraživani korpus čine pjesme koje o erotskoj ljubavi govore afirmativno i posredstvom različitih vidova komike – od raskalašenog i ritualnog smijeha do sofisticiranog intelektualnog humora. Izabrane pjesme su nastajale od kraja petnaestog stoljeća do danas, a jednako su zastupljene usmena i autorska lirika. U izbor ulazi usmena lirika sačuvana u kapitalnim sakupljačkim projektima, a uvršteni autori i autorice su Nikola Nalješković, Stijepo Đurđević, Ignjat Đurđević, Antun Sasin, Fran Krsto Frankopan, Jovan Avakumović, Fejzo Softa, Branko Radičević, Jovan Jovanović Zmaj, Ivan Slamnig, Aleksandar Ristović, Zvonimir Balog, Bisera Alikadić, Milena Marković i Tanja Stupar Trifunović. Inspirisana feminističkom kritičkom misli, teza ove studije je da takve pjesme čine važan dio lirske tradicije, a da u književnom kanonu ne zauzimaju adekvatno mjesto, iako se odlikuju značajnom književnohistorijskom i estetskom vrijednošću. Ovu tezu potvrđuje veliki broj izabranih i analiziranih primjera. Metodološko polazište je komparativno, a slični ili isti motivi se prepoznaju u različitim nacionalnim književnostima koje povezuje zajednički jezik. Teorijsku osnovu čine teorije komike, odnosno smijeha (posebno radovi Bahtina, Proppa, Schopenhauera, Bergsona i Freuda) i teorije ljubavi (radovi De Rougemonta, Luhmanna i Badioua). Ovo istraživanje pokazuje da komika u izabranom lirskom korpusu služi kao strategija prevazilaženja opscenosti, opresije i tabua koji su inače vezani za sferu seksualnosti. Također se dokazuje da postoji književnost koja miri transcendentalni aspekt ljubavi s tijelom u kojem se ta ljubav dešava i da takva književnost erotsku ljubav afirmiše kao egzistencijalno važnu.