Orijentalno-islamska književna tradicija u stvaralaštvu Hasana Zijajije Mostarca: Transtekstualnost u klasičnoj osmanskoj poeziji

Authors

Alena Ćatović
University of Sarajevo, Faculty of Philosophy / Univerzitet u Sarajevu, Filozofski fakultet

Keywords:

Hasan Zijaija, tradicija, transtekstualnost, intertekstualnost, citatnost, hipertekstualnost, divanska književnost

Synopsis

U istraživanju odnosa stvaralaštva Hasana Zijaije Mostarca i orijentalno-islamske književne tradicije, rad polazi od analize međutekstualnog dijaloga koji poezija ovog mostarskog pjesnika iz 16. stoljeća, uspostavlja sa literarnom tradicijom kojoj je pripadala. Iako je poetika književnosti orijentalno-islamskog kruga bila usmjerena na afirmiranje i reproduciranje već postojećih tekstova, odnosno, njegovala “prisustvo tuđeg teksta u vlastitom tekstu”. Kao teorijski okvir analize međutekstualnih odnosa u poeziji Hasana Zijaije slijedili smo model Gerarda Genettea koji uvodi termin transtekstualnost i izdvaja pet tipova transtekstualnosti: intertekstualnost, paratekstualnost, metatekstualnost, arhitekstualnost i hipertekstualnost. Analizirajući korpus za ovaj rad, koji su činila izdanja Zijaijinog Divana i Priče o Šejhu Abdurezaku u latiničnoj transkripciji, kao i njihovi rukopisni primjerci, posebno smo se zadržali na kategorijama arhitekstualnosti, metatekstualnosti, intertekstualnosti i hipertekstualnosti. Arhitekstualnost je predstavljala osnovno načelo u istraživanju žanrovske pripadnosti i karakteristika korpusa, odnosno, odnosa koji povezuje tekst sa tipovima diskursa iz kojih potječe. Metatekstualnost, kao odnos komentara i teksta, koji se komentira u stvaralaštvu Hasana Zijaije, realizirala se u vidu autoreferencijalnosti, odnosno, pjesnikove svijesti o samom sebi i vlastitom tekstu. Intertekstualnost, koju Genette definira kao doslovno i efektivno prisustvo nekog teksta u drugom tekstu, u korpusu se mogla pronaći u obliku citata na arapskom i osmanskom turskom jeziku, i aluzija koji potječu iz različitih referentnih područja. Konačno, hipertekstualnost, kao svojstvo tekstova nastalih transformacijom ili imitacijom cjelovitih drugih tekstova, u kojima neki hipertekst obuhvaća i prenosi neki hipotekst, ali tako da ga ne komentira, jeste transtekstualni postupak koji se može prepoznati u Zijaijinoj Priči o Šejhu Abdurezaku, napisanoj u formi mesnevije.

Downloads

Download data is not yet available.

Downloads

Published

2013

Categories

Details about this monograph

ISBN-13 (15)

978-9958-625-36-7