Antiqvi homines Bosnae

Knjiga Antiqvi homines Bosnae je posvećena analizi antičke epigrafske i onomastičke baštine na prostoru današnje Bosne. Zahvaljujući podacima sa epigrafskih spomenika i iz literarnih vrela knjiga pruža na uvid javnosti više od 800 osoba koje su živjele na prostorima današnje Bosne u skoro šest stoljeća antičkog, historijskog razvitka. I pored oskudnosti podataka iz izvorne građe, u određenom broju slučajeva detektiranje osobnosti je rezultiralo i sadržajnijim osvrtom. Zahvaljujući tome, uspjelo se proniknuti i u određene aspekte individualnih života. Interesantno je da je najveći broj tih podataka koji govore o životima pojedinaca ustvari rezultat njihove smrti. Bez pogrebnih natpisa naše poznavanje života običnih ljudi u vremenima antike na području Bosne bi bilo u značajnom mjeri osiromašeno. Tako bi ostali uskraćeni za sigurno većinu osobnih i gentilnih imena, a teško bi se razumio i proces romanizacije, odnosno brzina i stupnjevi njenog odvijanja. Na osnovi podataka crpljenih iz literarnih, i posebice epigrafskih vrela mogu se vrlo jasno dati osnovne konture antičkog razvitka u unutrašnjosti Ilirika. Dok literarni podaci više odražavaju patrijahalnost i patrilinearnost tadašnjeg ilirskog i rimskog društva, epigrafski podaci pružaju i kakvu – takvu sliku rodnih odnosa. Sadržaj knjige je podijeljen na osnovi zemljopisnih odrednica, ali uz i poštivanje historijske geografije. Zemljopisne regije su oblikovane kako bi mogle održavati i određenu sliku rasprostriranja peregrinskih civitates i jedinica municipalne organizacije. Činjenica je da je svaka od tih jedinica lokalne autonomije i uprave u okvirima provincijskog sustava Rimske države imala svoje određene specifičnosti, koje su se održavale i u životima ljudi koji su živjeli u njima. I upravo se te specifičnosti primjećuju i na literarnim i epigrafskim zapisima koji se obrađuju u knjizi.