Leksika orijentalnog porijekla u frazemama bosanskog jezika

Leksika orijentalnog porijekla zauzima značajan segment leksike bosanskog jezika i kao takva zaslužuje istraživačku pažnju. Tokom njena ulaska u naš jezik desile su se izvjesne semantičke promjene, o kojima se govori u zasebnom poglavlju, a u knjizi je ukazano i na neadekvatna tumačenja njene etimologije u relevantnim leksikografskim izvorima na bosanskom jeziku. Radi njihove sistematičnije analize, izvršena je i tematska klasifikacija riječi orijentalnog porijekla, ali u knjizi nisu analizirane sve lekseme orijentalnog porijekla nego samo one koje čine sastavni dio frazema bosanskog jezika, što je suzilo istraživački korpus, ipak ne utječući na validnost istraživačkih rezultata. Mnogi orijentalizmi pripadaju pasivnom sloju leksike savremenog jezika, ali neke od ovih leksema, iako zastarjele, čine komponente frazema bosanskog jezika koje su veoma česte u svakodnevnoj upotrebi. Istovremeno, neke lekseme se pojavljuju u razgovornom bosanskom jeziku, i to s izraženim obilježjem ekspresivnosti. U istraživačkom korpusu ustanovljen je veliki broj frazema s realijama, koje ukazuju na kulturološke karakteristike neke sredine, te poredbenih frazema, koje su, iz tog razloga, zasebno i analizirane. Također, skrenuta je pažnja na proces semantičke transpozicije frazema i načine njegove realizacije, putem stilskih figura. Radi potpunijeg uvida u naš istraživački korpus, nakon teorijskog dijela, slijedi rječnik, koji obuhvata istraživane lekseme orijentalnog porijekla i frazeme u kojima se one pojavljuju. Iz svega navedenog, nameće se općeniti zaključak o potrebi proučavanja leksike stranog porijekla u bosanskom jeziku, a naročito dragocjene informacije može pružiti njegov frazeološki fond, koji svakako treba uključiti u istraživanja ove vrste.