Ahmed-paša, vakif džamijã u selima Kalošević i Kruštica kraj Tešnja u Bosni i Hercegovini

U toku razmatra pitanja datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju, u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine, autor je na temelju objavljenih izvadaka iz spomenutog sidžila i njegovog djelomičnog prijevoda od strane profesora Ahmeda Aličića utvrdio postojanje dviju značajnih ličnosti u Tešnju: Mustafa-bega, porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, i njegovog oca Ahmed-paše. Prema Ahmedu Aličiću Mustafa-beg je uvakufio određena sredstva za njegovu džamiju u Tešnju a Ahmed-paša je uvakufio određena sredstva za podizanje njegovih džamija u selima /mjestima Kaloševci i Kruštica. U istraživanju djelovanja Ahmed-paše kao vakifa bilo je potrebno odrediti ubikaciju mjestā koja se spominju u Tešanjskom sidžilu i provjeriti da li navedena mjesta spominju i raniji osmanski popisi iz 1570. i 1604. godine. Na temelju iscrpne analize autor je utvrdio da se mjesta Kaloševci i Kruštica mogu ubicirati kako slijedi. Selo / mjesto Kaloševci može se bez bilo kakvih poteškoća i sumnji ubicirati u današnje selo Kalošević sjeverozapadno od Tešnja. Kada je riječ o selu / mjestu Kruštici autor je predložio da se navedeno selo ubicira na lokaciju današnjeg sela Bobare, također sjeverozapadno od Tešnja. Kako se u Tešanjskom sidžilu navodi da je Mustafa-beg porijeklom iz sela Hranković kraj Teslića autor je raspravio i mogućnost da je iz istog sela mogao biti i njegov otac Ahmed-paša te da je ovaj vakif mogao podići džamiju i u Hrankoviću. Nakon uvida u različitu dokumentaciju i kroz istraživanja na terenu autor ističe da se u selu Bobare nalaze ostaci stare džamije. Nasuprot tome u selu Kaloševci prema mjesnom predanju prva džamija u Kaloševiću podignuta je 1970. godine što ne bi moglo, prema mišljenju autora, odgovarati historijskoj istini. Naime, kako su u selu Kaloševci postojali temeljni ostaci „vakuf-mekteba“ na kojem je podignuta nova imamska kuća autor smatra da je objekt „vakuf-mekteba“ predstavljao, u stvari, staru (prvu) džamiju u selu Kaloševci koju je uvakufio Ahmed-paša a koja je tokom vremena iz određenih razloga bila uništena, odnosno prestala postojati. Svoje mišljenje autor temelji na analizi prostornih odnosa, razvoju oba naselja i uporedbi dimenzija objekata stare džamije u Bobarama i objekta „vakuf-mekteba“, odnosno nove imamske kuće u Kaloševiću. U nastavku izlaganja autor raspravlja o prostornom razvoju sela Kaloševci (Kalošević), društvenom kontekstu događanja i pitanju postojanja vakufa za Ahmed-pašine džamije u Kaloševcima i Kruštici. Autor iscrpno izlaže arhitektonske odlike stare džamije u Bobarama, rekonstruira objekte „vakuf-mekteba“, odnosno stare džamije, za koje smatra da su bili podignuti u Kaloševiću i vrši njihovu međusobnu uporedbu. Također autor raspravlja i o pitanju postojanja džamije u selu Hranković kao mogućeg dijela Ahmed-pašinog vakufa. Pred kraj knjige autor raspravlja i o ličnosti Ahme-paše kojeg pokušava odrediti u konteksu historijskih zbivanja u Bosni tokom 17. stoljeća. Određenu pažnju autor je posvetio i istraživanju odnosa između Gazi-Husref-begova vakufa i vakufa Ahmed-paše na području Tešanjske nahije. Svoja izlaganja autor završava ekskursima o hodži Ahmetu iz sela Kaloševci (Kalošević) i hodži Huseiunu iz sela Plužići (danas selo Piljužići svejerozapadno od Tešnja).