Historija Autarijata

Autarijati su predstavljali najmoćniji i najbrojniji ilirski narod u periodu koji je predstavljao prekretnicu u povijesnom razvitku čitavog Balkanskog poluotoka (VI – IV. st. p. n. e.) i autarijatski uspon i pad korenspodirali su sa klasičnim razdobljem grčke povijesti. Njihovo prisustvo na zapadnom i centralnom Balkanu osvjedočeno je nizom povijesnih podataka, filološkim reliktima i obiljem do sada pronađene materijalne građe. Istraživanje Autarijata i glasinačke kulture starijeg željeznog doba započelo je krajem XIX. st. i nastavljeno je uz prekide sve do kraja XX. st., ali i pored intenzivnog istraživanja do danas još uvijek nije prezentirana cjelovita studija o Autarijatima. Porijeklo ovog ilirskog naroda treba tražiti u kontinuiranom razvitku proto-ilirskih populacija koje su naseljavale jugoistočnu Bosnu i gornje Podrinje u brončano doba. Seoba «nosilaca žarnih polja» koja je u velikoj mjeri izmijenila etničku i kulturnu sliku Podunavlja i jednog dijela Balkana nije u tolikoj mjeri zahvatila prostor rasprostiranja glasinačke kulture kasnog brončanog doba. Nakon stabilizacije prilika, prelaskom u starije željezno doba započinje i nagli narodnosni, kulturni i politički razvitak autarijatskih zajednica. Taj proces je rezultirao i usložnjavanjem društveno-političke strukture autarijatskih zajednica, i prerastanjem rodovsko-plemenske organizacije u prve začetke teritorijalno omeđenih kneževina od kraja VIII. st. p. n. e. U više tumula koji se datiraju u VII. i VI. st. p. n. e. pronađeni su iznimno bogati grobovi u koje su bili sahranjeni članovi lokalnih kneževskih dinastija. Međutim, uslijed više razloga izazvanih vanjskim političkim i ekonomskim uticajima, krajem VI. st. p. n. e. dolazi do ujedinjena autarijatskih zajednica u jedinstveni politički entitet. Zahvaljujući ujedinjenju Autarijati započinju ekspanziju najvećim dijelom usmjerenu prema istoku i zemlji Tribala, te prema jugu gdje su pobijedili Ardijejce, svoje stare suparnike u borbi za zone ispaše i slana vrela. Svojom aktivnošću na prijelazu iz VI. u V. st. p. n. e. Autarijati su za narode, koji su direktno osjetili njihovu ekspanziju imali, velike posljedice. Ardijejci su pomjereni prema primorju a Tribali dalje prema istoku, na prostore na kojima su oba naroda odigrala svoju povijesnu ulogu. Svojom ekspanzijom Autarijati su ostvarili hegemoniju na jednom dijelu unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. I autarijatski vladajući sloj je sada dostigao zenit svoga imovinskog i političkog razvitka, što se na najbolji način pokazuje u nizu bogatih vladarskih tumula i grobova nastalih tijekom V. st. p. n. e. Na ovo vrijeme se sigurno odnose i Strabonove riječi o Autarijatima kao «nekoć najvećem i najmoćnijem ilirskom narodu». Nakon dostignutog zenita započinje lagani pad Autarijata koji se završava 310. god. p. n. e. naglim prestankom egzistencije autarijatske narodnosne zajednice i glasinačke kulture starijeg željeznog doba uslijed keltske invazije. Autarijati su iza sebe ostavili materijalno bogatstvo. Do sada je evidentirano više od 100 gradina koje su sigurno naseljavali Autarijati, odnosno zajednice iz kojih su oni nastali i na tisuće tumula u koje su oni bili sahranjivani. Pokretni materijal (poglavito nakit i oružje) pokazuje na sebi sve specifičnosti autarijatskog narodnosnog i kulturnog bića i svu originalnost autarijatskog duha. Sva višestoljetna produkcija metalnih proizvoda i keramike se odvija u kontinuiranom slijedu i jedan tipski oblik u velikom broju slučajeva postupno prelazi u novi tip. Najbolji primjer spomenutog tipskog kontinuiranog razvitka nalazi se na objektima izrađenim od metalnog lima koji kao završni tip svoje evolucije imaju luksuzne zlatne i srebrne pojaseve «mramoračkog tipa». Autarijati kao klasičan primjer gorštačkog naroda pokazuju i sve osobenosti gorštačkog mentaliteta, koji se najviše izražava u sklonosti ka konzervativnosti i što je moguće dužem zadržavanju starih formi života i vjerovanja. U navedenoj činjenici nalaze se i razlozi zbog kojih Autarijati uporno zadržavaju sahranjivanje u tumule na načine koji se u načelima nije mnogo mijenjao sve do konačnog kraja glasinačke kulture. Sudeći po nalazima izgleda da je pored kulta predaka veliku ulogu u religioznom životu Autarijata imao i kult solarnog božanstva. Na tragove solarnog kulta se nailazi u iznimnom broju širom autarijatskog teritorija. Gospodarstvo Autarijata se zasnivalo na stočarstvu kao primarnoj grani te na metalurgiji, zanatstvu i trgovini. Ovaj ilirski narod zbog svoga značaja i velike potražnje za grčke i italske robe je bio i najveći trgovački partner na zapadnom i centralnom Balkanu grčkim i italskim trgovcima između VII. i IV. st. p. n. e.