Navođenje na kreativnost: psihologijski fundamenti

U knjizi se bavim potrebom i izazovima sistematskog navođenja na kreativnost (ne samo učenika!) u školi, kao uvjetu funkcionalnoj pismenosti – životno i profesionalno primjenjivom, korisnom znanju. U današnjoj školi, deklarativno „okrenutoj“ učeniku i njegovim potrebama, nerijetko se „igra“ kako „veliki brat“ odozgo (čitaj politički i tržišno) svira. Škole svih vrsta i nivoa, osobito univerziteti, „zasuti“ su i velikim brojem projekata , pa tako i onih „kreativnih“, godinama tome svjedočimo. I onda (nas), između ostaloga, „stignu“ rezultati PISA istraživanja koji ukazuju na nedostatnu funkcionalnu pismenost naših učenika! Ponukalo me to da se kao dugogodišnji univerzitetski saradnik i nastavnik duboko zamislim i zapitam o vlastitoj ulozi i odgovornosti u svemu tome. Nisam umio (za sada) naći drugi odgovor nego sakupiti, i (nadam se) sistematizirati ono što su psihologijski autoriteti koji „imaju pojma“ kazali o kreativnosti u školi, te predložiti i vlastiti model navođenja na kreativnost u procesu pouka/učenje. Kreativnosti u našoj školi ima, ali se zasigurno može unaprijediti temeljitijom teorijskom zasnovanošću i integriranošću u nastavni proces. Strukturirano u šest dijelova, 13 poglavlja te zaključna razmatranja, u knjizi se, dakle, naglašava potreba i traganje za mogućnostima psihologijski teorijski utemeljenog poticanja i razvijanja ljudske kreativnosti u uslovima zadatih (kurikularnih) granica i strukturiranosti. Uz raznolike primjere - ideacijska navođenja, sugerira se kako kreacija treba biti integrirana u sve segmente škole, i kao sistema i kao zajednice ljudi koji uče. Vođena improvizacija ili model paralelnog poticanja kreativnosti moguće su načini poučavanja koji će voditi dubokom, kreacijskom znanju, kao jednom od fundamentalnih uvjeta funkcionalne pismenosti. Naravno, ovdje trebaju znalci, a ne improvizatori koji čitaju slajdove, oni koji će (između ostaloga), jasno razlikovati kreativno poučavanje od poučavanja o kreativnosti i poučavanja kreativnosti. Takvi učiteljice i učitelji upravljaće procesom pouka/učenje i uz primjenu velikog broja strategija i taktika poticanja kreativnosti koje su skoro operacionalno prikazane. Oni će biti mentori i modeli “prvacima” u učionici, i neće im savjetovati “da pripreme nekoliko radionica” u dva dana! Kreativnost je (psihologijski) fundament, brana plitkosti (u) svemu, a osobito (važno) - u školi. No, puno i traži, dane i dane studiranja i posvećenosti profesiji a ne puko improviziranje, “brainstorming”ili “ornamentiku” poslije kojih ostaje (funkcionalno) NIŠTA. O tome je ova knjiga. Nadam se da će (buduće) profesionalce u oblasti odgoja i obrazovanja, ali i sve one koji razumiju i osjećaju kreativnost kao najtananiji izraz i potrebu ljudskog bića, potaknuti na vlastita kreacijska putovanja ali i svrhoviti razredni tango.