E-knjige Univerziteta u Sarajevu - Filozofskog fakulteta / UNSA Faculty of Philosophy E-books

CIP verzija Primjeri organizirane i protestne akcije ženske solidarnosti u Rimskoj Republici

Salmedin Mesihović — Tue, 30 Apr 2024 00:00:00 +0000

U dostupnim klasično – civilizacijskim i kasnoantičkim narativnim vrelima opisuju se dvije masovne, organizirane i protestne akcije žena koje su se desilo za vrijeme Rimske Republike. Prva akcija je bila vezana za pitanje opoziva Opijevog zakona, donesenog kao jedna od ratnih mjera nakon Kanske katastrofe u toku II. punskog rata, i koji je u određenoj mjeri ograničavao slobode i prava žena. Nakon završetka rata, žene su zahtijevale ukidanje ovog zakona, moguće uz podršku liberalno – prohelenske frakcije u tadašnjoj rimskoj politici. Opozivu se suprotstavila konzervativna frakcija koju je vodio Marko Katon Stariji. Žestoki politički sukob je kulminirao u masovnim demonstracijama žena, koje su poprimile i nasilni karakter kada su u svojim kućama blokirani oni funkcioneri koji su stavili veto na opoziv zakona. Na kraju je Opijev zakon opozvan. U vrijeme Srednje, a posebno Kasne Republike, golemo bogatstvo imperija rimskog naroda se našlo u privatnom vlasništvu jednom broja žena. Početkom III. građanskog rata, triumviri su zauzeli Rim, i započeli pripreme za odlučujući sukob sa preostalim republikancima. Međutim, ubrzo su shvatili da su im finansijska sredstva nedostatna za ratne napore, pa su donijeli odluku o vanrednom oporezivanju 1400 bogatih Rimljanki. One su ovo odbile, i organizirale su isto masovne demonstracije. Predvodnik je bila Hortenzija, poznata po odličnom govorništvu. Ovaj put one nisu imale podršku nijedne od frakcija u Rimu, jer su neposredno ranije triumviri proskripcijama istrijebili svu opoziciju u Gradu i Italiji. Ipak, odlučnost pritiska i masovnost demonstracija su na kraju i triumvire prisille na kompromis. Nakon prerastanja Republike u Principat i paramonarhijsko uređenje, borba za prava žena napušta javnu scenu, državne institucije i trgove i prepušta se dvorskim intrigama.

Dekodiranje arhiva

Amila Kasumović, Sandra Biletić — Thu, 08 Feb 2024 00:00:00 +0000

Knjiga Dekodiranje arhiva: Strategije čitanja arhivske građe na primjeru Komisije za poslove Bosne i Hercegovine (1878‒1879) bavi se konceptom arhivskog obrata u kojem se arhiv ne posmatra isključivo kao repozitorij i kuća sjećanja, nego i kao ideja i, fukoovski rečeno, zakon o onome što smije biti rečeno. Sam arhiv može biti predmetom istraživanja, pogotovo kada je on dijelom kolonijalne baštine, kao što je slučaj s građom analiziranom u ovoj knjizi te kada je njegovo dekodiranje opterećeno tzv. kolonijalnom situacijom koju je Habsburška Monarhija razvila prema Bosni i Hercegovini u četrdeset godina svoje uprave. Budući da su arhivi oduvijek bili povezani s centrima moći, koji su određivali šta će biti zapisano, sačuvano i preneseno budućim naraštajima, u knjizi se nastoji utvrditi na koje sve načine, imajući navedeno u vidu, možemo pristupiti čitanju takvog materijala koji nas može odvesti u različitim pravcima. Također, ideja Dekodiranja arhiva jeste da je arhivska materija vrlo fluidna te da joj se oblik mijenja ovisno o tipu istraživanja i pitanjima koja joj se postave. Građa Komisije za poslove Bosne i Hercegovine, koja je djelovala od jeseni 1878. do proljeća 1879. godine, iznimno je interesantna za istraživanje jer osvjetljava vrlo turbulentan period bosanskohercegovačke povijesti: okončanje Velike istočne krize i uspostavu austrougarske vlasti u Bosni 1878. uz sve izazove koje je prijelaz s osmanskog na austrougarski administrativni upravni sustav podrazumijevao. Nadamo se da će naša knjiga podstaknuti istraživače da obrate pažnju na ovu vrijednu građu i posvete svoja buduća istraživanja promjeni upravne paradigme u Bosni i Hercegovini 1878. godine.

Međunarodni naučni skup Status i modeli izučavanja metodike u nauci i obrazovanju

Larisa Kasumagić-Kafedžić, urednica, Amina Isanović Hadžiomerović, urednica — Wed, 03 Jan 2024 00:00:00 +0000

Zbornik sažetaka “Status i modeli izučavanja metodike u nauci i obrazovanju” daje prikaz izlaganja o temama iz metodike nastave jezikâ i književnosti, andragogije, historije, muzičke kulture, odgojno-obrazovnog rada s nadarenim učenicima, vannnastavnog rada, kao i temama posvećenim ishodima učenja i nastavničkim kompetencijama.

On Narrating Black Lives in Selected Novels and Their Cultural Legacy in the Twenty-First Century

Ksenija Kondali, Sandra Novkinić — Mon, 06 Nov 2023 00:00:00 +0000

Positioned at the crossroads of cultural studies, human rights studies, literary theory, and postcolonial studies, this volume examines the narration of Black lives exemplified by selected literary texts from diverse contexts penned by various authors, united by their original analysis of past and current racially motivated abuses. Recognising the need to engage with hegemony and Eurocentrism in their various literary forms as instrumental in contemporary literary criticism, the book discusses the representation of the Other and the ramifications of slavery in Joseph Conrad’s Heart of Darkness, J. M. Coetzee’s Waiting for the Barbarians, and Esi Edugyan’s Washington Black. Employing theoretical foundations from multiple cultural and literary studies, this book sheds light on issues related but not limited to imperialism, systemic violence, race, belonging, as well as the continuing practices and lingering effects of ethnocentric and colonial ideologies. At the same time, the analysis considers the pernicious consequences of widespread human rights abuses against the backdrop of twenty-first-century socio-political, economic and cultural global realities.

***

Na presjecištu studija kulture, ljudskih prava, književnih teorija i postkolonijalnih studija, knjiga propituje narative o životima Crnaca na primjerima iz odabranih književnih tekstova različitih autora koje povezuje originalna analiza prošlih i aktualnih rasno motiviranih zlostavljanja. Ova monografija prepoznaje potrebu da kritički ukaže na hegemoniju i eurocentrizam u različitim književnim oblicima kao ključnim aspektima u savremenoj književnoj kritici i s tim ciljem bavi se predstavljanjem Drugog i posljedicama ropstva u književnim ostvarenjima "Srcu tame" Josepha Conrada, "Čekajući barbare" J.M. Coetzeeja i "Washington Black" Esi Edugyan. Uz primjenu glavnih teorijskih načela nekoliko kulturnih i književnih studija, knjiga osvjetljava pitanja koja se tiču, između ostalog, imperijalizma, sistemskog nasilja, rase, pripadanja, kao i kontinuiranih praksi i posljedica etnocentričkih i kolonijalnih ideologija. Istodobno, ova analiza razmatra opasne posljedice rasprostranjenog kršenja ljudskih prava u kontekstu globalnih društveno-političkih, ekonomskih i kulturnih perspektivau dvadeset prvom stoljeću.

Odabrane teorije ličnosti

Jadranka Kolenović-Đapo, Nina Hadžiahmetović — Wed, 01 Nov 2023 00:00:00 +0000

Knjiga Odabrane teorije ličnosti je udžbenik namijenjen studentima psihologije, psiholozima, ali i čitateljima zainteresiranim za oblast psihologije ličnosti. U udžbeniku su prikazane klasične teorije ličnosti koje obuhvataju frojdovski psihoanalitički i neoanalitički pristup, jungijanski analitički pristup, rogerijanski i maslovljevski fenomenološko-humanistički pristup, te konstruktivistički pristup. U uvodu knjige prikazane su osnovne definicije ličnosti, različite perspektive ličnosti, ključni termini i njihovi kreatori, kao i kriteriji vrednovanja teorija ličnosti. Prikazane su i metode spoznaje ličnosti, praćene različitim primjerima primjene skala i testova ličnosti, nakon čega slijedi prikaz istraživačkih nacrta u psihologiji ličnosti uz demonstracione primjere. U drugom dijelu knjige predstavljene su teorije ličnosti autora Sigmunda Freuda, Alfreda Adlera, Carla Gustava Junga, Karen Horney, Abrahama Maslowa, Carla Rogersa i Goergea Alexandera Kellyja. U prikazu teorija predstavljene su njihove osnovne odrednice, struktura, dinamika, razvoj ličnosti, klinička primjena, te empirijski značaj svake teorije. U okviru potonjeg, navode se empirijski podaci klasičnih i suvremenih studija iz oblasti. Na kraju svakog poglavlja date su preporuke materijala za dalje proučavanje, te je izvršena evaluacija teorija prema kriterijima vrednovanja obuhvatnosti, parsimonije, validacije i heurističkog i praktičnog značaja. Svako poglavlje udžbenika sadrži vježbe za studente i zadatke za samostalno učenje.

Fifth International Conference on English Language, Literature, Teaching and Translation Studies (5th CELLTTS): The Art and Craft of Humour in Anglophone Studies

Tue, 26 Sep 2023 00:00:00 +0000

Knjiga sažetaka s Pete međunarodne konferencije iz engleskog jezika, književnosti, metodike engleskog jezika i prevodilačkih studija (5. CELLTTS) koja se održala 29. i 30. 9. 2023., obuhvata sažetke/apstrakte tri plenarna te paralelna predavanja na temu humora iz perspektive raznorodnih polja i disciplina anglofonih studija.

The Spatial Imaginary of New York

Ksenija Kondali — Mon, 18 Sep 2023 00:00:00 +0000

This volume aims to illuminate the ambiguities of New York City against the backdrop of history, culture, globalization, and transnationalism while reconsidering the interdependence between space and social structures. Following ideas from scholarship that include spatial and spatial literary studies about the complex and contested ways in which space is socially produced, constructed, and represented in fiction, this analysis examines the imaginary of the urbanscape by exploring Kiran Desai's The Inheritance of Loss (2006) and Joseph O'Neill’s Netherland (2008) as literary illustrations. The novels’ urban imagination and visions of this city are challenged by diasporic concerns, transnational processes, power relations and identity formation in mapping the spatial configuration and impact of the city on their characters. The intertwining of space and imaginative forms is analyzed within the framework of constructing an ideological city, bereft of the ambiguities of the American Dream and new cartographies amid the global insecurities of the early twenty-first century. This book brings to the fore issues of spatiality in general, and those of New York City specifically, and invites its readers to explore the beguiling interplay of narration, urban space, and identity.

***

Knjiga ima za cilj osvijetliti višeznačnosti grada New Yorka u kontekstu historije, kulture, globalizacije i transnacionalnosti, uz promišljanje međuovisnosti prostora i društvenih struktura. Slijedeći istraživačke misli u okviru studija prostora i prostora u književnosti o složenim i osporavanim odnosima društveno proizvedenog prostora i o tome kako se prostor uspostavlja i predstavlja u književnoj prozi, u ovoj analizi imaginarija urbanog krajolika kao književni primjeri poslužili su romani Nasljeđe gubitka Kiran Desai iz 2006. godine i Nigdjezemska Josepha O’Neilla iz 2008. godine. Urbani zamišljaji i vizije grada u ovim romanima podvrgnuti su izazovima dijasporskih pitanja, transnacionalnih procesa, odnosa moći i gradbe identiteta u mapiranju prostornih razmještaja i utjecaja grada na likove romana. Isprepletenost prostora i imaginativnih formi smješta se u analitički okvir izgradnje ideološkog grada, opterećen dvoznačnostima američkog sna i novih kartografija u globalnim nesigurnostima ranog dvadeset prvog stoljeća. Ova knjiga razmatra pitanja prostornosti općenito, ali i ona pitanja koja se odnose na specifičnosti New Yorka, te poziva čitatelje na istraživanje intrigantnog međudjelovanja pripovijedanja, urbanog prostora i identiteta.

Review Excerpts

„Ksenija Kondali piše jasno, vješto, upućeno i s lakoćom, a njezin stil otkriva rijetko visoku osjetljivost na tektoniku humanističkih znanosti danas. Već i zbog toga ova knjiga nipošto ne cilja samo na ekspertnu publiku koja prati američke studije; njezini čitatelji izvjesno će doći iz kruga najšire shvaćene filologije, ali i teorije kulture i medija. Za poželjeti je da među njima bude što više studenata.“

Prof. dr. Tatjana Jukić, Sveučilište u Zagrebu

„Na osnovu bogate teorijske literature o prostornoj dimenziji humanističkih studija Kondali ilustruje na primeru Njujorka na koji način lokacija postaje prostor kroz književno i kulturno oblikovanje i kroz procese zamišljanja, proživljavanja i sećanja. [...] Studija prof. dr Ksenije Kondali predstavlja vredan doprinos američkim studijama i studijama prostorne humanistike. Budući da donosi najsavremenije rasprave iz ovih oblasti mišljenja sam da će studija The Spatial Imaginary of New York: A Literary and Cultural Study biti značajna referentna literature za istraživanja u oblasti humanistike kao i relevantan priručnik za studente.”

Prof. dr. Aleksandra Jovanović, Univerzitet u Beogradu

Zbornik radova Odsjeka za psihologiju

Amela Dautbegović, Mirna Marković, Sibela Zvizdić — Fri, 28 Apr 2023 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Sedmi sarajevski dani psihologije".

Od individualne do institucionalne odgovornosti

Thu, 23 Feb 2023 00:00:00 +0000

Publikacija Od individualne do institucionalne odgovornosti: unapređenje kvalitete mentalnog zdravlja studenata i iskustva studiranja nastala je nakon realiziranog istraživačkog projekta pod nazivom Psihosocijalne odrednice depresivnosti, anksioznosti i stresa kod studenata, a napisana je od strane grupe autora (univerzitetskih nastavnika i saradnika iz područja psihologije i pedagogije), s namjerom da se aktueliziraju tri važna područja u akademskom kontekstu, a to su: mentalno zdravlje studenata – detektovanje neprijatnih emocionalnih stanja i smjernice za preventivne i intervencijske mjere; poslovanje visokoobrazovnih institucija u funkciji osiguranja kvalitetnijeg iskustva studiranja; kompetencije nastavnika ključne za postizanje kvalitetnijeg nastavnog i naučno-istraživačkog rada koje će doprinijeti unapređenju kvalitete prilagodbe studenata u obrazovnom kontekst. Iako prvenstveno namijenjena studentima i nastavnicima u visokoobrazovnom kontekstu, ova knjiga može biti korisna svim akterima u obrazovnom procesu i kreatorima obrazovne politike.

Književnost i saznanje

Naser Šečerović — Wed, 04 Jan 2023 00:00:00 +0000

Knjiga Književnost i saznanje. Gnostički mit u djelu Hermanna Brocha poetiku „proširenog naturalizma“ tog velikog austrijskog autora dovodi u vezu sa elementima i motivima iz gnostičkih mitova, te sa značajem koji je gnostički stav prema svijetu imao u prvoj polovini 20. stoljeća, prvenstveno u kontekstu krize u kojoj se našao racionalizam. U osnovi toga nalaze se prvenstveno razmatranja Hansa Jonasa o značaju gnostičkih učenja u tom periodu. Potraga za „drugim znanjem“ dovodi se u vezu sa poetikom karakterističnom za Brochove romane, što se pokazuje i na analizi tri njegova romana.

Strukture sa vezničkim izrazom comme si / kao da

Lejla Tekešinović — Sat, 31 Dec 2022 00:00:00 +0000

Osnovni je cilj ove publikacije pružiti što potpuniji sintaksičkosemantički opis rečenice koju u francuskom jeziku uvodi veznik comme si, uz njeno poređenje sa identičnom sintaksičkosemantičkom kategorijom u bosanskom jeziku. Pokazalo se naime da dosadašnja istraživanja o ovoj rečenici u francuskom jeziku nisu bila dovoljno detaljna, a riječ je o dosta kompleksnim strukturama koje su semantički veoma raznovrsne. Metod rada se zasniva na deskriptivno-kontrastivnoj analizi primjera rečenica koje uvodi veznik comme si, odnosno njegov prijevodni ekvivalent u bosanskom jeziku veznik kao da.

Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju

Emina Dedić Bukvić, urednica — Sat, 31 Dec 2022 00:00:00 +0000

Odsjek za pedagogiju Univerziteta u Sarajevu – Filozofskog fakulteta objavio je četvrto izdanje Zbornika radova Ka novim iskoracima u odgoju i obrazovanju. Ovo izdanje ujedno je i prilika kojom slavimo 59. godišnjicu Odsjeka za pedagogiju. Zbornik radova donosi devet radova koji doprinose razvijanju i jačanju znanstvenih i praktičnih iskoraka u odgoju i obrazovanju.

Fourth International Conference on English Language, Literature, Teaching and Translation Studies (4th CELLTTS)

Ifeta Čirić-Fazlija, urednica, Selma Đuliman, urednica — Tue, 05 Jul 2022 00:00:00 +0000

Zbornik radova sa Četvrte međunarodne konferencije iz engleskog jezika, književnosti, prevodilačkih studija i metodike nastave obuhvata devetnaest (izvornih i preglednih naučnih radova koji tematiziraju izuzetno društveno relevantnu temu „Preispitivanja rodnih koncepata i identiteta u diskursu i praksi kroz vrijeme i naučne discipline“ unutar anglofonih disciplina. Zbornik je strukturiran iz dva dijela a sadrži i Uvodnik urednica te Pozdravni govor Dekana Filozofskog fakulteta, prof. dr. Muhameda Dželilovića

Odjeljenska zajednica

Fikreta Žunić, Lejla Kafedžić, Lejla Žunić — Mon, 16 May 2022 00:00:00 +0000

Naučna monografija pod naslovom „Odjeljenska zajednica“ ima za cilj da izvrši identifikaciju i evaluaciju determinanti Odjeljenske zajednice i da procijeni njenu ulogu i značaj u odgojno-obrazovnom radu. Korišten je bogat fond literature i izvora. Metodološki pristup je fundamentalno-aplikativni. Podaci su prikupljeni anketiranjem i intervjuiranjem relevantnih subjekata (učenici, razrednici, pedagozi). Model evaluacije kvalitete časova Odjeljenske zajednice prikazan je kroz grupu indikatora (nastavne teme i interesi učenika; praktična primjena; klima na času; tehničko-stručna izvedba časa; opservacije časa), koji su mjereni i predstavljeni Likertovom skalom (1-5) i statističkom obradom podataka. Rezultati istraživanja su pokazali da je Odjeljenska zajednica obavezan nastavni predmet, kao i da se njen koncept sastoji od timske i sadržajne strukture, čiji su najvažniji subjekti: razrednici, učenici, pedagog. Empirijskim rezultatima je utvrđeno da su najfrekventije teme na časovima Odjeljenske zajednice iz oblasti: učenja, vladanja, zdravlja, itd., dok je interes učenika najviše usmjeren na teme organizacije izleta, obrazovanje u vezi sa spolnim bolestima, ulogama medija i društvenih mreža, itd. Klima na časovima Odjeljenske zajednice je zadovoljavajuća, a radi se na rješavanju problema učenika, pravdanju izostanaka i izricanju odgojno-disciplinskih mjera. Odjeljenska zajednica ima dobar odgojni uticaj na učenike. Za unapređenje kvalitete Odjeljenske zajednice, potrebno je raditi na nekoliko stavki: primijeniti multimedijalna sredstva na časovima Odjeljenske zajednici, komunikaciji, prilagođavanju tema različitim učeničkim interesima, jer iako je program Odjeljenske zajednice heterogen, često je prisutna nedosljednost njegove realizacije zbog specifičnih problema u odjeljenju, pa se sadržaji modifikuju, reduciraju i prilagođavaju zavisno od potreba i prioriteta. Primjena časova Odjeljenske zajednice odražava se na odgoj učenika, pomaže im u rješavanju životnih problema, usmjerava ih na vođenje zdravog načina život uopće.

Re-Examining Gender Concepts and Identities in Discourse(s) and Practice(s) Across Periods and Disciplines

Fri, 01 Oct 2021 00:00:00 +0000

Knjiga sažetaka s Četvrte međunarodne konferencije iz engleskog jezika, književnosti, metodike engleskog jezika i prevodilačkih studija (4. CELLTTS) koja se održala 1. i 2. 10. 2021, obuhvata sažetke/apstrakte tri plenarna i 54 paralelna predavanja na temu rodnih koncepata i identiteta iz perspektive raznorodnih polja i disciplina anglofonih studija.

Osnove metodologije eksperimentalnih istraživanja u psihologiji

Saša Drače, Ratko Đokić — Fri, 01 Jan 2021 00:00:00 +0000

Knjiga Osnove metodologije eksperimentalnih istraživanja u psihologiji: Priručnik za studente sa zbirkom riješenih zadataka je podijeljena u šest poglavlja. U prvom poglavlju dat je sažeti pregled fundamentalnih pojmova koji se odnose na metodologiju eksperimentalnih istraživanja. Polazeći od generalnog uvoda u eksperimentalni pristup, koji donosi osnovno određenje i predstavlja temeljnu logiku psihologijskog eksperimenta, knjiga, između ostalog, razmatra različite aspekte valjanosti eksperimentalnih istraživanja kao i osnovne vrste jednostavnih i složenih eksperimentalnih nacrta uz detaljan prikaz praktičnog postupka za testiranje istraživačkih hipoteza. Drugo poglavlje sadrži seriju testova znanja sa pitanjima i ponuđenim odgovorima koji se odnose na razumijevanje fundamentalnih aspekata metodologije eksperimentalnih istraživanja. U trećem i četvrtom poglavlju ponuđeni su zadaci sa testiranjem glavnih i interakcijskih efekata unutar složenih istraživačkih nacrta. Peto poglavlje sastoji se od zadataka sa primjerima fiktivnih istraživanja i pratećim pitanjima kojima se provjerava znanje. U šestom, završnom poglavlju, ponuđena su rješenja zadataka sa detaljnim objašnjenjima.

Prisilna migracija i društvena trauma

Andreas Hamburger, urednik — Fri, 01 Jan 2021 00:00:00 +0000

Psihoanalitički usmjerena literatura o imigraciji je u velikoj mjeri zaobilazila strahote azila i izbjeglištva. Ova knjiga ispravlja taj nedostatak pažnje i to na sveobuhvatan i dalekosežan način. Bavi se patnjom i odraslih i djece izbjeglica, ambivalentnosti društava-domaćina prema pridošlicama, smirujućom ili zapaljivom ulogom medija, te mjerama za poboljšanje i na pojedinačnom i na društvenom nivou, a koje imaju za cilj da zaliječe traumu geografskog relociranja. Impresivno je i to što knjiga baca svjetlo na probleme s kojima se suočavaju pružatelji njege izbjeglicama i predlaže načine kako se ti problemi mogu otklanjati. Radi se o ozbiljnoj, sofisticiranoj i psiho-politički značajnoj knjizi u ovom vremenu radikalne demografske promjene i globalnog previranja.

Zbornik radova Odsjeka za psihologiju

Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Šesti sarajevski dani psihologije".

O glagolskom aspektu u prijevodima na italijanski jezik romana Ive Andrića Travnička hronika

Nermina Čengić — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

U ovoj smo knjizi predstavili načine izražavanja glagolskog aspekta u bosanskom i italijanskom jeziku. Uporednom analizom romana Ive Andrića Travnička hronika i dva prijevoda ovog romana na italijanski jezik, posmatrali smo na koji je način Andrić označio glagolski aspekt, a zatim smo evidentirali i analizirali ekvivalente ove glagolske kategorije u italijanskom jeziku za koje su se opredijelili prevodioci Luigi Salvini (1961. godine) i Dunja Badnjević (2001. godine). Riječ je o gramatičkoj kategoriji koja nema u potpunosti istu upotrebnu vrijednost u slavenskim jezicima (kakav je bosanski, odnosno srpskohrvatski jezik, na kojem je Ivo Andrić napisao svoj roman) i u romanskim jezicima (kakav je italijanski jezik, na koji su urađena dva prijevoda Andrićevog romana). To je zbog toga što postoje bitne razlike u glagolskim sistemima navedena dva jezika. Na osnovu komparativno-kontrastivne analize sintaksičke i stilske upotrebe glagolâ i glagolskih vremena, oblika i načina u Andrićevom romanu Travnička hronika i u dva prijevoda ovog romana na italijanski jezik, te na osnovu pojedinih morfosintaksičkih, leksičkih i frazeoloških karakteristika bosanskog (srpskohrvatskog) i italijanskog jezika, posmatrali smo sličnosti i razlike u načinu izražavanja trajanja glagolske radnje u vremenu, a nastojali smo uočiti i postoje li i koje su granice prevodivosti, odnosno interpretacije glagolskog aspekta na italijanskom jeziku. Ispitivanjem karakteristika glagolskog aspekta u italijanskom jeziku (na osnovu interpretacije prevodilaca) u njegovoj interakciji sa bosanskim (srpskohrvatskim) jezikom, zaključili smo da se vrste svršenog i nesvršenoga glagolskog aspekta mogu izraziti upotrebom sljedećih kategorija: svršeni i nesvršeni glagoli; odgovarajuće glagolsko vrijeme, glagolski oblik i glagolski način; posebna leksička sredstva i morfološki elementi kojima se ističe semantički i aspekatski karakter glagola. Uočili smo i upotrebu raznovrsnih sintaksičkih sredstava (aspekatski glagoli, perifrastične glagolske konstrukcije) kojima se ističu posebne nijanse vršenja ili izvršenja radnje, ali se u ovoj knjizi nismo bavili njihovom analizom.

Smjernice za unapređenje nastavničke profesije

Emina Dedić Bukvić, urednica — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Stručno usavršavanja je veoma bitan proces koji omogućava nastavnicima da kontinuirano rade na razvoju i unapređenju svojih znanja, vještina i vrijednosti, koje su im potrebne da se nose sa svim izazovima odgojno-obrazovnog rada u 21. stoljeću. Način na koji se stručno usavršavanje organizira, priprema i primjenjuje u praksi, u velikoj mjeri određuje promjene u samoj učionici, odnosno utječe na to, kako će i u kojoj mjeri stečena znanja biti primijenjena u radu sa djecom. Kako je navedeno u istraživačkoj studiji, jako je važno na koji se način uspostavlja obuka nastavnika, koji se modeli obuke koriste, da li su nastavnici uključeni u sam proces utvrđivanja tema, koje metode, strategije i aktivnosti se primjenjuju. U okviru reformskih promjena u našem odgojno-obrazovnom sistemu važno je prepoznati da je osnovna karika kvalitete u provođenju inovacija, zapravo, sam kvalitet programa stručnog usavršavanja i profesionalni razvoj nastavnika i stručnih saradnika. Ovim dokumentom želimo potaknuti nastavnike i pedagoško-psihološki tim škole da se kvalitetnije usavršavaju i/ili stiču nove ključne kompetencije kojim će se uspješnije prilagoditi društvenim promjenama. Također, namjera nam je da omogućimo nove prilike za kvalitetnijim procesima usavršavanja nastavnika i pedagoga/psihologa, te pružamo nove prilike za sticanje novih ključnih kompetencija kojim će se uspješnije prilagoditi društvenim promjenama. Ukoliko želimo da naše škole budu uspješne kao odgojno-obrazovne institucije, onda i one trebaju biti organizacije koje uče, te i sam pedagoško-psihološki tim škole treba sudjelovati u napretku.

Iskustvo stvarnosti u poeziji Guillaumea Apollinairea, Blaisea Cendrarsa i Pierrea Reverdya

Ivan Radeljković — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

U poeziji, te pjesničkoj i estetičkoj teoriji Guillaumea Apollinairea, Blaisea Cendrarsa i Pierrea Reverdya, između njihovih velikih pjesama „Uskrs u New Yorku“ i „Zona“ 1912, te Bretonovog Manifesta nadrealizma 1924, dolazi do neviđenog razvoja eksperimentalne poezije. Povezana sa odbacivanjem koncepcije umjetnosti kao imitacije stvarnosti, ta nova poetika predstavlja se kao raskid sa realizmom, te usvaja vitalističke koncepcije Nietzschea i Whitmana, ali kroz posve novo shvatanje pjesničke slike i jezika, čija ambicija je, paradoksalno, da obnovi svojevrsni realizam u poeziji približavanjem udaljenih stvarnosti (Reverdy). Posve novi doživljaji vremena i prostora, te cijeli niz eksperimentalnih tehnika, među kojima i kolaž, kinopoezija i vizuelna poezija, omogućavaju novo shvatanje odnosa između umjetnosti i stvarnosti, stvarajući pjesničku riječ koja se u činu čitanja otkriva kao iskustvo i eksperiment istovremeno. Kakav je značaj te poetike stvarnosti i tog lirizma stvarnosti i koje je njegovo mjesto u razvoju moderne i savremene poezije? Pjesnička iskustva i eksperimenti iz ovog korpusa, čije karakteristike su zapanjujuće forme i korištenje sirovih fragmenata stvarnosti (kolaž), proučavani su u ovoj studiji u filozofskom i teorijskom okviru Merleau-Pontyeve fenomenologije percepcije, ali sa perspektivom koja je u suštini poetička i estetička. Prednost Merleau-Pontyeve fenomenologije je što naglašava tjelesne aspekte percepcije: upravo u tom smislu se svi ovdje proučavani pjesnički eksperimenti pokazuju kao strategije uranjanja čitaoca u estetsko iskustvo, te mehanizmi jedne instinktivne recepcije, koja je također djelomično tjelesna, to jest, po Merleau-Pontyu, pred-lingvistička i pred-objektivna, te se zato tiče i lingvističke invencije, drugim riječima – poezije kao govoreće riječi.

Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju

Snježana Šušnjara, urednica, Emina Dedić Bukvić, urednica — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu okuplja stručnjake iz područja pedagogije, s namjerom razmjene iskustava i rasvjetljavanja tema o kojima se rijetko pisalo a koje vape za vidljivošću i prepoznavanjem.

Goethe, Iqbal i Orijent

M. Ikram Chaghatai; Nevad Kahteran, prevodilac — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Johann Wolfgang von Goethe (1749–1832), najveći pjesnik i najsvestraniji genij njemačke književnosti, u ovoj knjizi je doveden u korelaciju sa Allama Muhammed Iqbalom (1877-1938), koji kao vrhunac mišljenja i pjevanja na islamskom Orijentu predstavlja svojevrsni muslimanski odgovor na Goethea. Goetheovo zanimanje za islamski Orijent kulminiralo je u obliku West-őstlicher Divan („Zapadno-istočnog divana"), i to u kontekstu njegove zamisli „svjetske književnosti", budući da je cijelog života bio zagledan u orijentalne kulture i očaran njihovom ljepotom, a zbog svoje imaginativne moći i duboke inspiracije kroz simpatizirajuća stajališta prema islamu i njegovom Poslaniku. Knjiga Goethe, Iqbal i Orijent predstavlja zanimljiv prilog komparativnom istraživanju dviju duhovno-kulturnih paradigmi, Istoka i Zapada, utjelovljenim u djelu i dijalogu Goethea i Iqbala. Ikram Chaghatai je povodom 250. godišnjice Goetheova rođenja upravo taj Iqbalov kreativni odnos sa Goetheom ispripovijedao na temelju najautentičnije grade u ovoj svojoj višestruko nagrađivanoj vrsnoj univerzitetskoj knjizi za koju vjerujemo da može biti vrijedan prinos za sve naše proučavatelje goetheanskih i iqbalijanskih studija. Prema riječima predocjenitelja, djelo predstavlja izuzetno iscrpan i informativan filološki temelj za najrazličitija dalja istraživanja upravo stoga što je višestruko komparativno, te drže da bi se moglo reći da ova studija autora M. Ikrama Chaghataia može biti inspirativna i onima koji od ovakvog djela traže činjeničnu i bibliografsku iscrpnost, i onima koji književnosti prilaze primarno teorijski i kulturološki, ali i onima kojima je stalo do komparacija na umjetničko-esteskom planu.

Hindusko-muslimanske kulturne relacije

Fathullah Mujtabai; Nevad Kahteran, prevodilac — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Ovo izdanje je tiskano u Indiji, augusta 1978., u izdanju obrazovne i kulturalne Fondacije Zakir Husain, a iznova ju je objavio Iranski institut za filozofiju u Teheranu, 2007. godine. Narastajuće pluralističko indijsko društvo, koje čak i danas oživljava zdravac akulturacije, tema je ovo izvanredne knjige – uz divljenje za kulturno naslijeđe Indije kako bi se analiziralo ovo glavno pitanje hindusko-muslimanskih kulturnih relacija uz jasnoću i učenost dr. F. Mudžtebaija, indologa koji je upoznat sa niansiranjima kulturološkog diverziteta koji jeste Indija. Iako je proces hindusko-muslimanskog interkulturiranja grubo prekinut britanskom kolonijalnom upravom, kulturološki pluralizam republikanske federalne Indije osnažuje načelo novog humanističkog svjetskog poretka, koje je ukorijenjeno u al-Birunijevoj Indiji, definitivno najboljoj manifestaciji njegovog znanstvenog uma uz njezin komparativni metod koji usvojen unutar ovog djela.

Ljudska kreativnost

Amir Pušina — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Kreativnost je temeljni uvjet svekolikog individualnog i društvenog napretka. Studirajući posljednjih godina obimnu, (ne samo noviju) literaturu o ljudskoj kreativnosti, i često, (ne samo kao univerzitetski učitelj, nego i osoba sklona umjetnosti) “izazivan” na kreacijske poduhvate, osjetio sam potrebu napisati jednu knjigu gdje je temeljni cilj bio traganje za odgovorima o ljudskoj kreativnosti,, npr. o tome šta je ljudska kreativnost (kroz definicije prominentnih naučnika) ili o modelima/mogućnostima sistematskog istraživanja i poticanja kreativnosti. Htio sam pobuditi (još više) i sebe i druge na propitivanje i promišljanje (prirode), ljudske kreativnosti, osobito mogućnost poticanja kreacijskih procesa i ponašanja u odgojno-obrazovnom kontekstu-školi. Knjiga koju imate pred sobom strukturirana je u dva dijela i devet poglavlja. U uvodnom dijelu knjige, prvim poglavljem obuhvaćene su, u više eksplicitnoj ili implicitnoj formi, različite definicije kreativnosti te, u sintetičkoj formi i vlastita definicija ljudske kreativnosti koja naglašava kreacijsku etičku komponentu. U drugom poglavlju predstavljen je primjer sistematičnosti u pristupu istraživanja ljudske kreativnosti primarno utemeljen konceptualizacijom koju su predložili Kozbelt, Beghetto i Runco. Drugi dio knjige (poglavlja tri do osam) započinje analizom značenja pojma “model” u psihologiji a zatim su kriterijima naučne utemeljenosti, produktivnosti i citiranosti predstavljeni Kvaščevljev sintetički model kreativnosti, Sternbergova i Lubartova Investicijska teorija kreativnosti, Model kreacijskog mišljenja koji su predložili Runco i Chand, Dinamički komponentni model kreativnosti i inovativnosti u organizacijama autorā Amabile i Pratt te Sternbergov “Pravac-A” procesni model. Ovi modeli kao svojevrsna refleksija (istraživačkog) duha vremena i raznolikih psihologijskih sistema, (moguće) sadrže odgovore na brojna pitanja o ljudskoj kreativnosti, ne samo iz pozicija, npr. strukturalizma, bihejviorizma ili socijalne, kognitivne/procesne i taksonomijske perspektive, nego i drugih, osobito organizacijske, obzirom da je ljudska kreativnost (kao individualni i grupni potencijal) veoma često “presretnuta” rigidnim sistemima upravljanja dirigiranim “odozgo”, autoritarno i uglavnom bešćutno! Bilo bi još bolje da se otvore i neka nova pitanja, kao što to čine Amabile i Pratt što je, naravno i zadaća/kriterij dobrih psihologijskih modela i njihove funkcije u ulozi teorija. U devetom poglavlju dat je završni komentar vođen nekim od temeljnih pitanja o tome šta kreativnost (za sada) jest (ili bi trebala biti).

Multiperspektivnost u primijenjenoj lingvistici

Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Knjiga apstrakata sadrži sažetke učesnika koji su predstavili teme istraživanja i projekte svojih magistarskih i doktorskih teza na 11. AILA-Europe Konferenciji za mlade istraživače: Multiperspektivnost u primijenjenoj lingvistici koja se održala od 26. do 28. septembra 2019. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu u Bosni i Hercegovini.

Navođenje na kreativnost

Amir Pušina — Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

U knjizi se bavim potrebom i izazovima sistematskog navođenja na kreativnost (ne samo učenika!) u školi, kao uvjetu funkcionalnoj pismenosti – životno i profesionalno primjenjivom, korisnom znanju. U današnjoj školi, deklarativno „okrenutoj“ učeniku i njegovim potrebama, nerijetko se „igra“ kako „veliki brat“ odozgo (čitaj politički i tržišno) svira. Škole svih vrsta i nivoa, osobito univerziteti, „zasuti“ su i velikim brojem projekata , pa tako i onih „kreativnih“, godinama tome svjedočimo. I onda (nas), između ostaloga, „stignu“ rezultati PISA istraživanja koji ukazuju na nedostatnu funkcionalnu pismenost naših učenika! Ponukalo me to da se kao dugogodišnji univerzitetski saradnik i nastavnik duboko zamislim i zapitam o vlastitoj ulozi i odgovornosti u svemu tome. Nisam umio (za sada) naći drugi odgovor nego sakupiti, i (nadam se) sistematizirati ono što su psihologijski autoriteti koji „imaju pojma“ kazali o kreativnosti u školi, te predložiti i vlastiti model navođenja na kreativnost u procesu pouka/učenje. Kreativnosti u našoj školi ima, ali se zasigurno može unaprijediti temeljitijom teorijskom zasnovanošću i integriranošću u nastavni proces. Strukturirano u šest dijelova, 13 poglavlja te zaključna razmatranja, u knjizi se, dakle, naglašava potreba i traganje za mogućnostima psihologijski teorijski utemeljenog poticanja i razvijanja ljudske kreativnosti u uslovima zadatih (kurikularnih) granica i strukturiranosti. Uz raznolike primjere - ideacijska navođenja, sugerira se kako kreacija treba biti integrirana u sve segmente škole, i kao sistema i kao zajednice ljudi koji uče. Vođena improvizacija ili model paralelnog poticanja kreativnosti moguće su načini poučavanja koji će voditi dubokom, kreacijskom znanju, kao jednom od fundamentalnih uvjeta funkcionalne pismenosti. Naravno, ovdje trebaju znalci, a ne improvizatori koji čitaju slajdove, oni koji će (između ostaloga), jasno razlikovati kreativno poučavanje od poučavanja o kreativnosti i poučavanja kreativnosti. Takvi učiteljice i učitelji upravljaće procesom pouka/učenje i uz primjenu velikog broja strategija i taktika poticanja kreativnosti koje su skoro operacionalno prikazane. Oni će biti mentori i modeli “prvacima” u učionici, i neće im savjetovati “da pripreme nekoliko radionica” u dva dana! Kreativnost je (psihologijski) fundament, brana plitkosti (u) svemu, a osobito (važno) - u školi. No, puno i traži, dane i dane studiranja i posvećenosti profesiji a ne puko improviziranje, “brainstorming”ili “ornamentiku” poslije kojih ostaje (funkcionalno) NIŠTA. O tome je ova knjiga. Nadam se da će (buduće) profesionalce u oblasti odgoja i obrazovanja, ali i sve one koji razumiju i osjećaju kreativnost kao najtananiji izraz i potrebu ljudskog bića, potaknuti na vlastita kreacijska putovanja ali i svrhoviti razredni tango.

U zrcalima sjećanja

Wed, 01 Jan 2020 00:00:00 +0000

Zbornik radova u spomen na profesora Ilijasa Tanovića pripremio je Odsjek za slavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu (Marina Katnić-Bakaršić, Adijata Ibrišimović-Šabić, Safet Kešo, Dženana Hajdarpašić, Jelena Bavrka, Pavel Ocepek i Amela Ljevo-Ovčina) zajedno s kolegicama i kolegama koji su sarađivali s Ilijasom Tanovićem. Rad za Zbornik napisao je kolega Srebren Dizdar s Odsjeka za anglistiku i kolegice i kolega s Odsjeka za bosanski, hrvatski i srpski jezik (Amela Šehović, Bernisa Puriš i Ismail Palić). Objavit ćemo članak kolegica i kolege Tatjane Balažic Bulc, Vesne Požgaj Hadži i Vojka Gorjanca sa Filozofskog fakulteta u Ljubljani i rad Rafaele Božić sa Filozofskog fakulteta u Zadru. Autori/-ice su ponudili/e radove iz jezika, književnosti, prevođenja i kulture, iz oblasti kojima se Ilijas Tanović bavio. Zbornik se sastoji iz dviju tematskih cjelina, jezika i književnosti, u okviru kojih su radovi poredani abecedno. Uvodni dio čine Bilješka o životu i djelu sjećanje na Ilijasa: nekoliko fragmenata i Nekoliko riječi o radovima u Zborniku. Prvi dio naslovili smo: Od leksikologije i leksikografije do prevođenja i kulture a drugi dio Književni doticaji i posredovanja. Nakon ovih cjelina slijede Podaci o autorima.

Čehov u Sarajevu

Adijata Ibrišimović-Šabić — Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Predstavljanje recepcije stvaralaštva Antona Pavloviča Čehova na sarajevskoj sceni, u okviru koji postavlja monografija Čehov u Sarajevu, nije imalo za cilj ocjenu i vrednovanje niti glumačkih niti rediteljskih rješenja i koncepata, jer su kao takvi u knjizi predstavljeni preko onog što je ostalo zabilježeno u pisanim tragovima, u teatarskoj kritici i odzivima na konkretne predstave. Primarni zadatak bio je što potpunije predstaviti poglede i mišljenja o djelu ruskog klasika u bosanskohercegovačkom kontekstu u samjeravanju sa izvornim tekstovima i ruskom kritikom. Cilj je bio pronaći, izdvojiti, odabrati i selektirati tekstove i arhivsku građu, potom analizirati, sistematizirati i detektirati sličnosti, razlike, odstupanja… Književnoteorijsko i književnokritičko čitanje Čehova kod nas, premda svedeno praktično na jednu monografiju (Bašović, Čehov i prostor: 2008) i nekoliko članaka i eseja (Karahasan, Kusturica), posjeduje zavidan kvalitet, nudi nove i vrijedne spoznaje o Čehovljevom djelu i, bez izuzetka, opus ruskog klasika ocjenjuje vrlo visoko i sa estetskih, književnoumjetničkih i sa pozicija razvoja evropske pripovijedne, evropske dramske književnosti i evropskog teatra. S obzirom na tako visoku ocjenu, odzivi na sarajevske predstave jednostavno nisu mogli proći bez razočarenja, kao ni bez zahtjeva za kreativnijim odnosom u scenskom iščitavanju Čehova u našim pozorištima. Monografija predstavlja dio obimnog dugogodišnjeg doktorskog istraživanja posvećenog gotovo cijeloj produkciji sarajevskih pozorišta vezanoj za rusku književnost. Istraživanje je zasnovano na obimnoj raznorodnoj građi, koja obuhvata period od 1921. godine do danas, uključuje književnohistorijski, književnokritički, recepcijski i teatrografski pristup te prikazuje različite mogućnosti i aspekte „čitanja Čehova“ u bosanskohercegovačkom kontekstu.

Pragmatisierungen von Wörtern au sunterschiedlichen Wortklassen im gesprochenen Deutsch

Dario Marić — Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Ova knjiga je posvećena dvama osobitostima formuliranja u njemačkom govornom jeziku: čestom započinjanju novih izričaja i popunjavanju praznina pri kojima ključnu ulogu igraju diskursne oznake nastale pragmatikalizacijom različitih vrsta riječi. Konstrukcije koje su sintaktički i prozodijski neovisne o prethodnom izričaju i koje uvodi diskursna oznaka, omogućavaju verbaliziranje sadržaja kojih se govornik upravo u tom trenutku dosjeća. Takvi načini formuliranja ostaju mahom nespomenuti u gramatikama njemačkog jezika i u nastavi njemačkog kao stranog jezika zbog glagola na drugom mjestu u rečenici uglavnom vrijede za nepravilne ili u najboljem slučaju za kolokvijalne. O svome okruženju sintaktički i prozodijski neovisni izrazi koji služe za tematiziranje omogućavaju govorniku da pripadnu konstrukciju osmisli tek nakon izricanja ovih izraza, dok naknadno dodani izričaji ostavljaju mogućnost upotpunjavanja i preciziranja prethodno izrečenih sadržaja. U kraćenju stanki koje nastaju nakon zamjene govornih uloga, nakon potencijalnog kraja govornog prinosa ili unutar samog izričaja bitnu ulogu zauzima diskursna oznaka Ja. Knjiga je oprimjerena dijagramima sa vrijednostima osnovne frekvencije govornog signala i uglavnom vlastitim transkriptima isječaka iz razgovora vođenih u sklopu njemačke radijske kontakt-emisije „Im Gespräch“. Na kraju svakog potpoglavlja nalaze se pripadni zadaci i dodatna literatura. Ova knjiga je namijenjena svima koji poučavaju njemačkom jeziku i onima koji ga uče na naprednim razinama.

Dan romanske lingvistike

Lejla Tekešinović, urednica — Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Okrugli sto Dan romanske lingvistike održan je 5. januara 2018. godine na Odsjeku za romanistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu. Ovaj je skup bio posvećen najznačajnijim predstavnicima romanskih lingvističkih škola kao i onim lingvistima koji su svojim djelom ostavili neizbrisiv trag kako u ro¬manskoj tako i u lingvistici općenito. Stoga je i njegov cilj bio da još jednom podsjeti na ogroman doprinos koji se veže uz pojedina imena u različitim gra-nama lingvistike kao što su Lucien Tesnière, André Martinet, Georges Mounin, Tullio De Ma-uro, Gaetano Berruto itd. Ovo je također bila prilika i za studente da se, kroz izlaganja i diskusiju, detaljnije upoznaju s izvanrednom ostavštinom nekoliko najeminentnijih romanskih lingvista.

Priručnik za visokoškolsku nastavu

Snježana Šušnjara, urednica — Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Akademska zajednica u Bosni i Hercegovini nalazi se pred izazovnim zadatkom, budući da se visoko obrazovanje i znanstveno-istraživački rad u što skorijem roku moraju približiti Europskom prostoru visokog obrazovanja (EHEA) i potpuno uključiti u Europski istraživački prostor (ERA). Uvođenjem jedinstvenih standarda za osiguranje kvalitete, omogućit će se usporedba visokoškolskih ustanova prema jedinstvenim kriterijima s ciljem unaprjeđenja kvalitete obrazovanja unutar EHEA-e. Uvažavajući prepoznate potrebe za stvaranjem povoljnijih uvjeta kako bi se navedeno i realiziralo, projekt Obuka nastavnika i suradnika na Univerzitetu u Sarajevu za izvedbu Bolonjskog procesa u svrhu unaprjeđenja kvalitete obrazovnog procesa je imao za cilj uspostaviti i ojačati mehanizme za osiguranje kvalitete kao zaloga kvalitete nastavnog procesa. Standardi i smjernice za osiguranje kvalitete u visokom obrazovanju podijeljeni su u tri dijela i obuhvaćaju unutarnje osiguranje kvalitete u okviru visokoškolskih ustanova, vanjsko osiguranje kvalitete visokog obrazovanja, te osiguranje kvalitete agencija za vanjsko osiguranje kvalitete. Modernizacija i harmonizacija silabusa, te njihova valjana primjena temelj je unaprjeđenja kvalitete obrazovne politike i jačanja odgovornosti i transparentnosti u obrazovanju na Univerzitetu u Sarajevu. Efikasni nastavni proces podrazumijeva kvalitetne i efikasne nastavnike, pažljivo isplaniran nastavni proces, kao i transparentnost i jasnoću očekivanih postignuća. Profesionalni razvoj nadilazi pojam „obuke” koja rezultira stjecanjem vještina, već traži obuhvatniju definiciju koja uključuje formalne i neformalne načine pomoći nastavnicima, ne samo da usvoje nove vještine, nego da razviju „novo“ viđenje pedagogije i svoje vlastite prakse i istraže novo ili unaprijeđeno razumijevanje sadržaja i resursa.

Zbornik radova Odsjeka za psihologiju

Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Peti sarajevski dani psihologije" održanog u Sarajevu 19 - 21. 4. 2018. godine.

Rasturena država

Salih Fočo — Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Knjiga pod nazivom „Rasturena država“ bavi se raspadom zajedničke države Jugoslavije i njenog sistema vlasti, kao i nastankom novih država na novim ideološkim osnovama u kojima se nadomjestak vlasti radničke klase čini pomoću nacionalne ideologije i vrijednosti koje vode zasebnostima koje se ogledaju u podjelama, sukobima i konačno u tragičnom rata u kome se stradanja, etnička čišćenja, pa i zločini, opravdavaju pomoću kolektivističkih histerija o ugroženosti naroda i nacije. U središtu analize je položaj čovjeka kao pojedinca u sferi socijalne politike i njegovog materijalno-socijalnog i obrazovnog statusa nasuprot etnonacionalnog i narodnog kolektiviteta. Knjiga se bavi rušenjem starih društvenih vrijednosti, konfuzijom i nedostatkom novih u kome se podstiču konflikti i razara društveni sistem, a time i sama država i njena struktura.

Dvije Bosne

Edin Radušić — Tue, 01 Jan 2019 00:00:00 +0000

Kao dio mog šireg interesovanja za politički odnos Velike Britanije prema Bosni i Hercegovini i odnose u Velikoj Britaniji u vezi s Bosnom i Hercegovinom u drugoj polovini 19. stoljeća, nametnuo se i interes za politički motiviranu i politiziranu putopisnu literaturu. Putopis o Balkanu i Bosni i Hercegovini u engleskoj političkoj javnosti postaje percipiran kao legitiman izvor spoznaje o političkom stanju naroda tog prostora pod osmanskom vlašću. U kontekstu političke borbe i različitih pogleda na budućnost Balkana, među liberalima i konzervativcima, posebno 70-ih godina 19. stoljeća, putopisi i novinski tekstovi dobili su jednaku vrijednost kao službene informacije britanskog diplomatsko-konzularnog servisa. Zaintrigiran takvim stanjem stvari na britanskoj političkoj sceni, u vremenu kada je britanska politika vjerovatno odlučujuće utjecala na sudbinu naroda i zemalja pod osmanskom vlašću, za cilj sam sebi postavio analizu najutjecajnijih britanskih putopisa o Bosni tog vremena, na jednoj strani, kao i izvještaje tadašnjeg britanskog konzula u Bosni Williama Holmesa, na drugoj. Krajnji cilj mi je bilo sagledavanje kreirane slike Bosne i političkih odnosa u njoj od strane te dvije grupe informatora, putopisaca za britanske liberale, a konzula za konzervativce. Posebno su me interesirali “dijelovi tih slika” koji su političare, a posljedično i njihove sljedbenike i simpatizere u engleskom narodu, upućivali ka odgovoru na sljedeća pitanja čija je zemlja Bosna, ko su stanovnici Bosne i Hercegovine i koji je njihov identitet, te kakvi su unutrašnji politički i međuljudski odnosi između grupa stanovništva? Zbog naslijeđenog religijskog karaktera Osmanskog carstva i bosanskohercegovačkog društva unutar njega, kao i perspektive iz koje su putopisci i konzuli posmatrali taj dio svijeta, posebno važnom za analizu nametnula se slika odnosa između muslimana i hrišćana.

Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju

Emina Dedić Bukvić, urednica, Sandra Bjelan-Guska, urednica — Mon, 01 Jan 2018 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa 2. međunarodne znanstveno-stručne konferencije "Ka novim iskoracima u odgoju i obrazovanju" održane u Sarajevu 05. i 06. oktobra/listopada 2018. godine.

Klasične teorije emocija u svjetlu suvremenih empirijskih spoznaja

Saša Drače, Jadranka Kolenović-Đapo — Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

Knjiga “Klasične teorije emocija u svjetlu suvremenih empirijskih spoznaja” je strukturirana u šest poglavlja. U uvodnom dijelu su elaborirani koncepti emocija, afekt i raspoloženje. Afekt predstavlja nadređeni pojam koji obuhvaća emocije i raspoloženje. Prema tome, emocije bi predstavljale intenzivna afektivna stanja koja traju nekoliko sekundi, dok je raspoloženje difuzno stanje slabijeg intenziteta koje može trajati. S obzirom da su u knjizi u fokusu emocije, u tekstu koji slijedi su detaljno objašnjeni najvažniji teoretski pristupi koji objašnjavaju emocije i njihove manifestacije. Tradicionalni pristupi emocijama upotpunjeni su novim paradigmama, te dokumentirani brojnim empirijskim spoznajama, prvenstveno eksperimentalnim dokazima. U knjizi je najprije predstavljena teorija Williama Jamesa, koji je smatrao da emocionalne reakcije prethode i uvjetuju subjektivni doživljaj. Njegovo stajalište je osporavano od strane Waltera Cannona, koji je pretpostavio da se ove dvije komponente javljaju simultano. Iako novija istraživanja daju prednost Jamesovom tumačenju bitno je naglasiti da niti James, niti Cannon ne odgovaraju na fundamentalno pitanje nastanka emocija. Obje teorije su zapostavile ulogu kognitivnih procjena i kontekstualnih faktora u nastajanju emocija. Interes za psihologiju emocija oživljen je šezdesetih godina prošlog stoljeća kada je Schachter znanstvenoj zajednici “ponudio rješenje” debate između Jamesa i Cannona. Njegova teorija poznata kao dvofaktorska teorija emocija polazi od pretpostavke da su dva faktora ključna za pobuđivanje i nastanak emocija, a to su: fiziološka aktivacija i kognitivna interpretacija. Slijedi teorija facijalnog feedbacka koja polazi od pretpostavke da facijalne ekspresije mogu determinirati naše emocionalno stanje. U skladu sa ovom hipotezom, istraživanja su dosljedno pokazala da eksperimentalne manipulacije facijalnih ekspresija doista moduliraju ili induciraju odgovarajuće emocije. Teorije procjene (peto poglavlje) odgovaraju na ulogu kognitivnih procjena u objašnjenju emocionalnih manifestacija. U konačnici, teorija emocionalne kontaminacije zagovara ideju da osobe imaju sklonost da oponašaju i usklađuju ponašanje sa motoričkim i verbalnim reakcijama, facijalnim ekspresijama, intonacijom glasa, tjelesnim pozama i pokretima drugih osoba.

Zbornik radova Odsjeka za psihologiju

Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Četvrti sarajevski dani psihologije" održanog u Sarajevu 21. - 23. 4. 2016. godine.

Bibliografija Sarajevskog cvjetnika

Senada Dizdar — Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

Važna karakteristika novina koje su u Bosni i Hercegovini izlazile u osmanskom periodu (1866-1878) jeste izostanak naslova i autorstva, te predstavljaju nestandardiziranu građu za bibliografski opis. Tom korpusu listova pripada i sedmična novina Sarajevski cvjetnik (1869-1872), koji karakterizira gotovo potpuni izostanak naslova (oko 98%) i autora članaka (87,5%). Upravo zbog izostanka tih elemenata i nestandardizirane građe, ovaj korpus tekstova (listova) koji su slijedili tradiciju rukopisne knjige, bio je veliki izazov za izradu bibliografije. Svrha izrade bibliografije bila je definirati osnovne metapodatke za identifikaciju članaka na nestandardiziranoj građi, pri čemu se vodilo računa da ti metapodaci daju pouzdanu identifikaciju članaka u časopisu i da odražavaju sadržaj članaka. Da bi se to omogućilo, na konceptualnom planu izrade Bibliografije Sarajevskog cvjetnika, stvoren je krug potpune informacije o određenoj bibliografskoj referenci, čiji tok možemo predstaviti kao: sadržaj članka → anotacija → naslov → predmetna odrednica, pri čemu predmetna odrednica iz bibliografske reference postaje dio Registra naslova i Registra ključnih riječi. Tako su rezultati indeksnog procesa postali osnova za konsolidaciju informacijskih tokova i rezultirali izradom bibliografije. Bibliografija je obima 1540 bibliografskih referenci. Slijedi autorski registar sa 125 autora, od kojih ogromnu većinu čine anonimni autori (1095 referenci), dok se Kurtćehajić javlja sa 252 priloga. Registar naslova sadrži 1400 glavnih stvarnih naslova. Najobimniji je registar ključnih riječi sa 6437 različitih predmetnih odrednica. Ispitivanje o ispravnosti tog postupka analiziran je upoređujući naslove iz Bibliografije Ekonomskog fakulteta i Bibliografije Pravnog fakulteta koji su preuzeti iz originalne građe, sa naslovima Sarajevskog cvjetnika koji su artificijelno izvedeni. Statistička analiza leksike naslova pokazala je da korpus dodijeljenih naslova u Bibliografiji Sarajevskog cvjetnika ne odstupa od „normalno” dodijeljenih naslova. Odstupanja u iznosima koji su dobiveni izračunavanjem broja različnica i ukupnog broja korištenih riječi u korpusima odnose se na raznovrsnost građe koju Sarajevski cvjetnik obrađuje u svojim prilozima. Praksa koja je primijenjena u izradi naslova za Bibliografiju Sarajevskog cvjetnika dala je zadovoljavajuće rezultate te može biti mogući model bibliografskog popisivanja periodičnih publikacija izdavanih u osmanskom periodu.

Uticaj presuda međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju na procese pomirenja u Bosni i Hercegovini

Adnan Fočo — Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

U knjizi su predočene činjenice vezane za djelovanje i rezultate djelovanja Međunarodnog suda u Hagu za područje zemalja bivše Jugoslavije, kao i sažetak optužnica i presuda Slobodanu Miloševiću, Momčilu Krajišniku, te optužnice protiv Radovana Karadžića i Ratka Mladića. Sve ove optužnice i presude su u okviru kvalifikacije optužnica i presuda po političkoj, vojnoj i komandnoj odgovornosti. Također je navedena i zajednička presuda po političkoj i vojnoj odgovornosti takozvane "Hrvatske zajednice Herceg Bosne- Hrvatske republike Herceg Bosne" za ratna dešavanja i ratna stradanja na prostoru RBIH. Predočena je i vojna odgovornost "generala Rasima Delića komandanta Armije RBiH" za ratna dešavanja i ratna stradanja na prostoru RBiH. Presude pa i optužnice Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju su na najjasniji način utvrdile prirodu i karakter rata, te aktere i politike koje su ga generirale i proizvele. Njegove presude su osnova za utvrđivanje istine i za procese pomirenja među narodima i građanima bosanskohercegovačkog društva. Nakon komparacija presude i društvene prakse, može se uočiti ili zaključiti da je proces pomirenja veoma spor i da je opterećen ratnom prošlošću. Snage i akteri rata i dalje pokušavaju istinu zamagliti i odgoditi procese promjena. Tome svakako doprinose politike koje nisu ostavile prošlost iza sebe i koje se nisu istinski okrenule budućnosti i integracije Bosne i Hercegovine u evroatlanske integracione tokove.

Evolucija inteligencije čovjeka

Nermin Đapo — Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

Knjiga Evolucija inteligencije čovjeka polazi od temeljne pretpostavke evolucijske psihologije, prema kojoj je inteligencija čovjeka rezultat evolucijskih procesa jednako kao što su to anatomske strukture i fiziološki procesi ljudskog tijela. Kroz četiri poglavlja prikazani su osnovni koncepti, teorijske postavke i rezultati empirijskih istraživanja evolucije inteligencije čovjeka. Teorija evolucije omogućava razumijevanje nastanka, evolucijskih promjena i razvoja čovjeka i njegovih karakteristika. Predstavlja osnovu na kojoj se grade sve teorije koje nastoje objasniti evoluciju inteligencije. Stoga su u prvom poglavlju prikazani osnovni koncepti moderne teorije evolucije: sintetička teorija evolucije, ljudski genom, mutacije, genski pomak, prirodna selekcija, selekcijski pritisak i adaptacija. U drugom poglavlju prikazane su neke konceptualne i operacionalne definicije korištene u istraživanjima evolucije inteligencije. U trećem poglavlju ukratko su prikazane promjene mozga, ponašajnih dostignuća i inovacija nekoliko fosilnih hominina i Homo sapiensa. Iz pregleda se može jasno uočiti koevolucija mozga i ponašanja. Milionima godina tokom evolucije odigravale su se glavne adaptacije koje su mijenjale i oblikovale mozak hominoida i njegovih prethodnika. U četvrtom poglavlju prezentirane su danas dominantne teorijske konceptualizacije evolucije ljudske inteligencije. Najprije, prikazana je teorija neuropsihologa Donalda Merlina, koji evoluciju uma rekonstruiše kroz tri glavne tranzicije − od epizodičke, karakteristične za primate, do teorijske ekskluzivne samo za savremenog čovjeka. Arheolog Steven Mithen objasnio je evoluciju inteligencije koristeći metaforu povijesnog razvoja arhitekture katedrale. U nastavku je data teorijska konceptualizacija evolucije inteligencije glavnih predstavnika tzv. Santa Barbara tradicije u evolucijskoj psihologiji, psihologinje Lede Cosmides i antropologa Johna Toobya. Evolucijskom psihologijom dominira tzv. model švicarskog noža, prema kojem je um sastavljen od velikog broja evoluiranih modula, specijalizovanih za određeni domen. Međutim, masivna modularnost ne može objasniti određene aspekte inteligencije, prije svega snalaženje u novim situacijama ili rješavanje problema na novi način. Stoga je evoluirala opšta inteligencija. Četvrto poglavlje završava prikazom evolucije inteligencije u okviru evolucijske edukacijske psihologije, nove discipline koja primjenjujući načela evolucijske teorije nudi teorijska objašnjenja ne samo evolucije inteligencije nego i savremenog obrazovanja.

Biopsihologija inteligencije

Maida Koso-Drljević — Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

Knjiga Biopsihologija inteligencije je koncipirana u nekoliko poglavlja. S ciljem potpunijeg razumijevanja savremenih modela inteligencije, najprije je dat historijski pregled o razvoju ovog složenog psihološkog konstrukta. U knjizi su objašnjeni tradicionalni i savremeni modeli inteligencije. Paralelno s istraživanjima o varijablama koje su u osnovi inteligencije, znanstvenici su istraživali njene biološke osnove. Različite komponente inteligencije mogu imati različite genetičke osnove i biti različito lokalizirane u mozgu. Impresivan broj empirijskih istraživanja pokazuju da su genetički faktori značajni za razvoj intelektualnih sposobnosti. Pored doprinosa gena, s druge strane, grupa autora okupila se oko ideje da okolinski faktori također doprinose razvoju inteligencije i drugih kognitivnih sposobnosti. U knjizi je posebna pažnja posvećena različitim pristupima mjerenja inteligencije, s posebnim akcentom na mjerenje ovog konstrukta u neuropsihologiji. Korištenjem funkcijskih slikovnih prikaza mozga u proučavanju inteligencije, omogućeno je praćenje moždane aktivnosti za vrijeme rješavanja zadataka kojima mjerimo inteligenciju. Na osnovu rezultata ovih istraživanja predloženi su modeli koji pretpostavljaju da je aktivnost pojedinih dijelova mozga povezanih sa rješavanjem zadataka na testovima inteligencije osnova za pretpostavku da su ti dijelovi mozga centar intelektualnih funkcija. Ovi modeli su temelj na kojima će se bazirati buduća istraživanja inteligencije.

Leksika orijentalnog porijekla u frazemama bosanskog jezika

Amela Šehović, Đenita Haverić — Sun, 01 Jan 2017 00:00:00 +0000

Leksika orijentalnog porijekla zauzima značajan segment leksike bosanskog jezika i kao takva zaslužuje istraživačku pažnju. Tokom njena ulaska u naš jezik desile su se izvjesne semantičke promjene, o kojima se govori u zasebnom poglavlju, a u knjizi je ukazano i na neadekvatna tumačenja njene etimologije u relevantnim leksikografskim izvorima na bosanskom jeziku. Radi njihove sistematičnije analize, izvršena je i tematska klasifikacija riječi orijentalnog porijekla, ali u knjizi nisu analizirane sve lekseme orijentalnog porijekla nego samo one koje čine sastavni dio frazema bosanskog jezika, što je suzilo istraživački korpus, ipak ne utječući na validnost istraživačkih rezultata. Mnogi orijentalizmi pripadaju pasivnom sloju leksike savremenog jezika, ali neke od ovih leksema, iako zastarjele, čine komponente frazema bosanskog jezika koje su veoma česte u svakodnevnoj upotrebi. Istovremeno, neke lekseme se pojavljuju u razgovornom bosanskom jeziku, i to s izraženim obilježjem ekspresivnosti. U istraživačkom korpusu ustanovljen je veliki broj frazema s realijama, koje ukazuju na kulturološke karakteristike neke sredine, te poredbenih frazema, koje su, iz tog razloga, zasebno i analizirane. Također, skrenuta je pažnja na proces semantičke transpozicije frazema i načine njegove realizacije, putem stilskih figura. Radi potpunijeg uvida u naš istraživački korpus, nakon teorijskog dijela, slijedi rječnik, koji obuhvata istraživane lekseme orijentalnog porijekla i frazeme u kojima se one pojavljuju. Iz svega navedenog, nameće se općeniti zaključak o potrebi proučavanja leksike stranog porijekla u bosanskom jeziku, a naročito dragocjene informacije može pružiti njegov frazeološki fond, koji svakako treba uključiti u istraživanja ove vrste.

Psihologija boli

Sabina Alispahić — Fri, 01 Jan 2016 00:00:00 +0000

“Psihologija boli” je udžbenik namijenjen prvenstveno studentima koji slušaju predmet Psihologija boli, kao i svim zdravstvenim stručnjacima (doktorima, stomatolozima, fizioterapeutima, psihoterapeutima…) koji se na direktan ili indirektan način bave doživljajem boli. U knjizi su opisani različiti aspekti doživljavanja boli, kao i osobni i socijalni utjecaji koji mogu mijenjati percepciju i reagovanje na bol. Sva poglavlja u knjizi bazirana su na psihološkim konceptima i rezultatima najnovijih istraživanja. U prvom poglavlju knjige opisan je značaj razumijevanja psiholoških faktora u doživljavanju boli, kao i općeprihvaćena definicija boli kao psihološkog iskustva. Također je opisan utjecaj boli na svakodnevno psihološko funkcioniranje oboljelih. Opis individualnih razlika u doživljavanju i reagovanju na bol dat je u drugom poglavlju. Predstavljene su globalne psihosocijalne i specifične psihološke odrednice bolnog doživljaja. U trećem poglavlju opisane su teorije boli s posebnim osvrtom na biopsihosocijalni model. Vrste boli tema su četvrtog poglavlja, gdje su posebno istaknuti psihološki aspekti akutne i hronične boli. Povezanost boli i različitih psiholoških poremećaja objašnjena je u petom poglavlju. Šesto poglavlje posvećeno je procjeni i tretmanu boli kod djece. U sedmom i osmom poglavlju predstavljen je proces psihološke procjene osobe s hroničnom boli i različite tretmanske opcije. U devetom poglavlju posebno su razmatrani psihološki tretmani boli i njihova efikasnost. Naposljetku, u desetom poglavlju opisane su različite vrste centara za bol, kao i uloga psihologa u multidisciplinarnom timu za tretman boli.

Funkcije lingvističke negacije u političkom diskursu

Merima Osmankadić — Fri, 01 Jan 2016 00:00:00 +0000

Predmet istraživanja koje je predstavljeno u ovoj knjizi jeste eksplicitna i implicitna negacija u političkom diskursu Ureda Visokog predstavnika u Bosni i Hercegovini. Ciljevi istraživanja su sljedeći: analizirati odnose između osnovnog semantičkog značenja negacije i semantičkih i pragmatičkih fenomena kao što su presupozicija, implikatura, govorni činovi i strategije učtivosti, kao i analizirati i klasificirati funkcije negacije u diskursu, uzimajući u obzir isprepletenost spomenutih odnosa kao i relevantnost izvanlingvističkog ili društvenog konteksta za razumijevanje i rašlanjivanje tih funkcija, ali ne konteksta kao objektivne i determinističke ograničenosti društva ili kulture već konteksta kao mentalnog modela društvenih situacija u kojima se komunikacija odvija a koji služi kao posrednik između diskursa i društva. Korpus na kojem je izvršeno istraživanje sastoji se od izvještaja Visokog predstavnika Generalnom sekretaru UN-a i intervjua i članaka Visokog predstavnika i njegovih saradnika u periodu 1995-2001. Metodologija kojom je vršeno istraživanje jeste kvalitativna analiza korpusa, a analiza je obuhvatila semantičke, pragmatičke i diskursne aspekte negacije. Osnovni zaključci do kojih se došlo u ovome istraživanju jesu sljedeći: negacija se u engleskom jeziku može izraziti eksplicitno i implicitno; negacija je u veoma bliskoj interakciji sa semantičkom implikacijom kao i s pragmatičkim značenjem u vidu presupozicije i implikature, indirektnih govornih činova, ali i s društvenom konvencijom učtivosti u međuljudskim odnosima; negacija u političkom diskursu može vršiti različite funkcije, kao što su poricanje ustvrđene propozicije, poricanje presupozicije, presuponiranje, naglašavanje, i mnoge druge; negacija se u političkom diskursu može upotrijebiti u realizaciji manipulativne diskursne strategije pozitivnog predstavljanja sebe i negativnog predstavljanja Drugog.

Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju

Adila Pašalić-Kreso, urednica — Fri, 01 Jan 2016 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za pedagogiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa znanstveno-stručne međunarodne konferencije "Ka novim iskoracima u odgoju i obrazovanju" održane u Sarajevu 11. i 12. oktobra/listopada 2013. godine.

Osnove psihometrije

Dženana Husremović — Fri, 01 Jan 2016 00:00:00 +0000

„Osnove psihometrije za studente psihologije“ je priručnik namijenjen lakšem razumijevanju i praćenju nastave iz predmeta Psihometrija. U priručniku su prikazani osnovni pojmovi, koncepti i odnosi u psihološkim mjerenjima. Prvi dio knjige odnosi se na opis osnovnih postulata mjerenja u društvenim znanostima. Definira se mjerenje, pravila mjerenja, te problemi sa primjenom pravila u ispitivanju ljudskih karakteristika. Potom se definira psihološki test i njegove karakteristike koje ga razlikuju kao dijagnostičko sredstvo od drugih načina prikupljanja podataka. U poglavlju koje se odnosi na formiranju uratka na testu detaljno se obrazlažu načini kako različite kombinacije u formiranju uratka utiču na metrijske karakteristike testa. Najvažnija poglavlja u priručniku odnose se na ispitivanje metrijskih karakteristika: pouzdanosti, osjetljivosti, valjanosti i pristranosti. U poglavlju o pouzdanosti diskutira se o tome što je pouzdanost, kako se empirijski provjerava pouzdanost testa, determinante pouzdanosti, glavne kritike određivanja pouzdanosti prema Klasičnoj testnoj teoriji, te se prikazuju osnovni koncepti Teorije generalizabilnosti. U poglavlju o osjetljivosti testa, daje se pregled glavnih determinanti osjetljivosti zadataka i testa te se pravi poveznica između osjetljivosti, pouzdanosti i valjanosti. Poglavlje o valjanosti daje pregled suvremenih pogleda na valjanost i njene osnovne tipove – konstruktnu valjanost kao centralni pojam, te dokaze o valjanosti kroz sadržaj testa, unutarnju strukturu, povezanost sa drugim mjerama, psihološke procese i posljedice testiranja. Poseban značaj u priručniku je dat pristranosti u testiranju koja u današnjem vremenu ima veliki značaj. Poglavlje o pristranosti pruža informacije o važnosti pažljivog prijevoda instrumenata, metodama utvrđivanja pristranosti i načinima minimizacije i prevencije pristranosti kako se testovima ne bi poticala nejednakost u tretmanu grupa ili pojedinaca.

Zbornik radova Odsjeka za psihologiju

Fri, 01 Jan 2016 00:00:00 +0000

Ovaj Zbornik radova Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu sadrži skup radova sa naučno-stručnog skupa "Treći sarajevski dani psihologije" održanog u Sarajevu 25 - 26. aprila/travnja 2014. godine.

Ahmed-paša, vakif džamijã u selima Kalošević i Kruštica kraj Tešnja u Bosni i Hercegovini

Mirza Hasan Ćeman — Thu, 01 Jan 2015 00:00:00 +0000

U toku razmatra pitanja datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju, u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine, autor je na temelju objavljenih izvadaka iz spomenutog sidžila i njegovog djelomičnog prijevoda od strane profesora Ahmeda Aličića utvrdio postojanje dviju značajnih ličnosti u Tešnju: Mustafa-bega, porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, i njegovog oca Ahmed-paše. Prema Ahmedu Aličiću Mustafa-beg je uvakufio određena sredstva za njegovu džamiju u Tešnju a Ahmed-paša je uvakufio određena sredstva za podizanje njegovih džamija u selima /mjestima Kaloševci i Kruštica. U istraživanju djelovanja Ahmed-paše kao vakifa bilo je potrebno odrediti ubikaciju mjestā koja se spominju u Tešanjskom sidžilu i provjeriti da li navedena mjesta spominju i raniji osmanski popisi iz 1570. i 1604. godine. Na temelju iscrpne analize autor je utvrdio da se mjesta Kaloševci i Kruštica mogu ubicirati kako slijedi. Selo / mjesto Kaloševci može se bez bilo kakvih poteškoća i sumnji ubicirati u današnje selo Kalošević sjeverozapadno od Tešnja. Kada je riječ o selu / mjestu Kruštici autor je predložio da se navedeno selo ubicira na lokaciju današnjeg sela Bobare, također sjeverozapadno od Tešnja. Kako se u Tešanjskom sidžilu navodi da je Mustafa-beg porijeklom iz sela Hranković kraj Teslića autor je raspravio i mogućnost da je iz istog sela mogao biti i njegov otac Ahmed-paša te da je ovaj vakif mogao podići džamiju i u Hrankoviću. Nakon uvida u različitu dokumentaciju i kroz istraživanja na terenu autor ističe da se u selu Bobare nalaze ostaci stare džamije. Nasuprot tome u selu Kaloševci prema mjesnom predanju prva džamija u Kaloševiću podignuta je 1970. godine što ne bi moglo, prema mišljenju autora, odgovarati historijskoj istini. Naime, kako su u selu Kaloševci postojali temeljni ostaci „vakuf-mekteba“ na kojem je podignuta nova imamska kuća autor smatra da je objekt „vakuf-mekteba“ predstavljao, u stvari, staru (prvu) džamiju u selu Kaloševci koju je uvakufio Ahmed-paša a koja je tokom vremena iz određenih razloga bila uništena, odnosno prestala postojati. Svoje mišljenje autor temelji na analizi prostornih odnosa, razvoju oba naselja i uporedbi dimenzija objekata stare džamije u Bobarama i objekta „vakuf-mekteba“, odnosno nove imamske kuće u Kaloševiću. U nastavku izlaganja autor raspravlja o prostornom razvoju sela Kaloševci (Kalošević), društvenom kontekstu događanja i pitanju postojanja vakufa za Ahmed-pašine džamije u Kaloševcima i Kruštici. Autor iscrpno izlaže arhitektonske odlike stare džamije u Bobarama, rekonstruira objekte „vakuf-mekteba“, odnosno stare džamije, za koje smatra da su bili podignuti u Kaloševiću i vrši njihovu međusobnu uporedbu. Također autor raspravlja i o pitanju postojanja džamije u selu Hranković kao mogućeg dijela Ahmed-pašinog vakufa. Pred kraj knjige autor raspravlja i o ličnosti Ahme-paše kojeg pokušava odrediti u konteksu historijskih zbivanja u Bosni tokom 17. stoljeća. Određenu pažnju autor je posvetio i istraživanju odnosa između Gazi-Husref-begova vakufa i vakufa Ahmed-paše na području Tešanjske nahije. Svoja izlaganja autor završava ekskursima o hodži Ahmetu iz sela Kaloševci (Kalošević) i hodži Huseiunu iz sela Plužići (danas selo Piljužići svejerozapadno od Tešnja).

Socijalna podrška i rezilijencija kod djece i adolescenata

Sibela Zvizdić — Thu, 01 Jan 2015 00:00:00 +0000

U okviru knjige „Socijalna podrška i rezilijencija kod djece i adolescenata“ autorica obrazlaže i razjašnjava rezilijenciju i njenu prirodu detaljno se osvrnuvši na porijeklo i razvoj koncepta rezilijencije, najpoznatije definicije, teorijske modele, istraživanja rezilijencije te mjerne instrumente za ispitivanje rezilijencije. Također, značajan dio knjige obuhvata objašnjenje koncepta socijalne podrške, istraživanja o efektima socijalne podrške na tjelesno i mentalno zdravlje ljudi te prilagodbu djece i adolescenata. Na kraju knjige autorica obrazlaže značaj pojedinih izvora socijalne podrške (obiteljska podrška; vršnjaci, nastavnici i škola kao izvor podrške te podrška zajednice) za rezilijenciju djece i adolescenata. Značaj ove knjige leži u njenoj primjeni kako u oblasti mentalno-zdravstvenog rada zbog ukazivanja na moguća polja proširivanja i unapređivanja preventivne djelatnosti tako i u oblasti školske psihologije i psihologije obrazovanja posebno zbog mogućeg obogaćivanja i razvoja psihološke prakse u školama u smislu usmjeravanja energije na one zaštitne faktore (npr. percipirane socijalne podrške) koji svojim djelovanjem doprinose rastu, održavanju i poboljšanju rezilijencije u doba djetinjstva i adolescencije.

Abdullah-pašina džamija u Tešnju u Bosni i Hercegovini

Mirza Hasan Ćeman — Thu, 01 Jan 2015 00:00:00 +0000

Autor razmatra pitanje datacije i atribucije Avdi-pašine džamije u Tešnju u kontekstu mišljenja Adema Handžića da navedena džamija u stvari predstavlja Mustafa-pašinu džamiju koju spominje Tešanjski sidžil iz 1639.-1642. godine. Na temelju podataka iz spomenutog Tešanjskog sidžila u prijevodu profesora Ahmeda Aličića može se zaključiti da se u spomenutom sidžilu ne spominju niti Mustafa-paša niti Mustafa-pašina džamija. U navedenom historijskom izvoru spominje se samo Mustafa-beg (sin Ahmed-paše) porijeklom iz sela Hranković kraj današnjeg gradića Teslića, koji je uvakufio određena sredstva za održavanje određenih objekata u Tešnju. Moglo bi se, uvjetno, zaključiti da su ta sredstva dijelom bila uvakufljena i za Mustafa-begovu džamiju u Tešnju. Drugim riječima, ne postoje historijski podaci niti neka druga naučna metodologija na temelju kojih bi se izjednačila Avdi-pašina džamija s Mustafa-begovom ili nepostojećom Mustafa-pašinom džamijom. U nastavku autor razmatra moguće terminus post quem i terminus post quem non za nastanak Avdi-pašine džamije i zaključuje da je spomenuta džamija ucrtana u cteže nastale pri opsadi Tešnja od strane autrijske vojske pod zapovjedništvom princa Eugena od Savoje 1697. godine. Stoga se godina 1697. može smatrati terminus post quem non za nastanak ove džamije. S druge strane, godina početka Kandijskog rata 1645. mogla bi se uvjetno smatrati prvim mogućim terminus post quem za nastanak džamije. Međutim, kako se veoma rijetko džamije podižu u ratnim uvjetima i vremenima moglo bi se, uvjetno, pretpostaviti mogućnost da je Avdi-pašina džamija mogla nastati u vremenu oko 1639.-1642. godine. To što spomenuti sidžil ne spominje ovu džamiju u navedenim godinama ne isključuje mogućnost da ista džamije nije mogla biti podignuta neposredno pred 1639.-1642. godinu, tokom navedenih godina ili neposredno poslije njih. U svakom slučaju sigurno određeni terminus post quem za nastanak Avdi-pašine džamije je 1604. godina. Naime, te godine Avdi-pašina džamija nije upisana u Opširnom popisu Bosanskog sandžaka iz 1604. godine. U knjizi autor raspravlja i o mišljenju da je spomenutu džamiju mogao podići bivši kadija Tešnja Ahmed Seid Defterdarević u vremenu između ili oko 1740.-1742. godine i navodi neutemeljenost navedenog mišljenja jer se godina 1697. može smatrati za terminus post quem non za nastanak ove džamije. U nastavku autor raspravlja i o dataciji Sejjid Sulejmanove, Hasanbegovića ili Guvanjaske (Harman) džamije u Tešnju. Po ovom pitanju autor utvrđuje da se godina 1753. može se smatrati za terminus post quem non, odnosno za terminus ante quem za izgradnju navedene džamije. Naime, Sejjid-Sulejmanova džamija prvi put se spominje u izvoru iz 1753. godine. Drugi podatak po kojem je ova džamija obnovljena od strane Sejjida-Sulejmana 1863. godine predstavlja drugi važan terminacijski međaš. Navedeni datum (1863.) predstavlja terminus ante quem, odnosno terminus post quem non za nastanak ove džamije. Ona je svakako nastala prije njene obnove 1863. godine. Kako spomenuti crteži opsade Tešnja iz 1697. godine ne donose prikaz objekta Guvanjaske (Harman) ili Sejjid-Sulejmanove džamije može se zaključiti da godine 1697. i 1753. mogu i trebaju uzeti kao vremenski okvir nastanka navedene džamije. Drugim riječima godina 1697. predstavlja terminus ante quem non, odnosno terminus post quem za nastanak ove džamije dok godina 1753. predstavlja suštinski terminus ante quem, odnosno terminus post quem non za nastanak ove džamije. Uporedo s razmatranjima o dataciji i atribuciji Sejjid-Sulejmanove džamije autor raspravlja i o istoimenoj mahali (poznata i kao Gumno ili mahala Harman) te o nastanku Ciganske mahale, odnosno mahale Ciganluk ili Karanfil mahale u Tešnju. Na kraju autor govori i o pitanju postojanja Tabhana džamije u mahali Tabaci u Tešnju u kontekstu mišljenja iznesenog od strane Adema Handžića. Na temelju promjene načina čitanja određenog termina koji je ujedno i toponim (Tophana mahala, Tophana džamija promijenjeno u Tabhana mahala, Tabhana džamija) u dva prijevoda Tešanjskog sidžila iz 1740.-1746. (objavljen 1984. godine) i Sidžila Tešanjskog kadiluka iz 1740-1752. godine (objavljen 2005. godine) od strane istog prevoditelja te prostorne urbane analize kasabe Tešanj, autor knjige smatra da Tabhana džamija kao četvrta džamija u mahali Tabaci uopće nije postojala. Odnosno, autor smatra da je naziv Tabhana džamija predstavljao samo jedan od oblika naziva za Hadži Aliju džamiju (poznata i kao Donječaršijska ili Dibekhana džamija).

Psihološki mehanizmi odbrane

Jadranka Kolenović-Đapo, Saša Drače, Nina Hadžiahmetović — Thu, 01 Jan 2015 00:00:00 +0000

Knjiga se sastoji iz dva dijela: teorijskog i praktičnog dijela (vodiča za učenje). U teorijskom dijelu su prikazane teorije odbrambenih mehanizama: klasična psihodinamska teorija, neonalitička teorija i socijalno-kognitivni pristup odbranama ličnosti. Na temelju brojnih empirijskih spoznaja i teorijskih tumačenja, fokus aktivacije odbrambenih mehanizama je pomjeren sa impulsa koji proizvode anksioznost, na više razine, te se smatra da je prmarna funkcija odbrambenih mehanizama u zaštiti i uzdizanju selfa i samopoštovanja. Ova potonja funkcija podržana je snažnim empirijskim nalazima u rigoroznim eksperimentalnim uvjetima u području socijalne psihologije. Posebno je zanimljivo, da sto godina nakon Freuda, neke klasične odbrane ličnosti su danas žive i zdrave. Općeprihvaćeno mišljenje jeste da se odbrambeni mehanizmi aktiviraju automatski, dok su strategije suočavanja, kao jedan od oblika mentalnih odbrana, svjesno i ciljno odabrane u suočavanju sa različitim stresorima. Od brojnih taksonomija odbrambenih mehanizama, u knjizi smo se vodili klasifikacijom E. Vaillanta, koji je odbrane ličnosti predstavio hijerarhijski. Pored ovih poglavlja u knjizi su razmatrana pitanja o adaptibilnosti upotreba odbrambenih mehanizama. Među autorima iz različitih paradigmi konzistentno je mišljenje da svaka odbrana sadrži određeni stupanj distorzija. U odnosu na stupanj distorzije involviran u određenu odbranu ovisi prilagodba pojedinca i kvalitet interpersonalnih relacija. Teorijski dio knjige završava poglavljem u kojem su elaborirani načini mjerenja odbrambenih mehanizama. U praktičnom dijelu koncipirano je 30 studija slučaja i 50 primjera, sa svrhom da olakšaju studentima da bolje ovladaju problematikom odbrambenih mehanizama.

Anaksimandar

Damir Marić — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Na našim jezicima skoro da ne postoje studije o pojedinim predsokratovskim filozofima. Na raspolaganju su nam jedino knjige iz povijesti filozofije ili generalni prikazi, koji su uglavnom stari nekoliko decenija. Međutim, u svijetu su početak filozofije i znanosti, te pojedini mislioci tog perioda, neprestana tema filozofskih promišljanja. Anaksimandar (oko 610-546 g. p.n.e.) zaslužuje posebnu pažnju jer je on mislilac koji je vjerovatno prvi dao sveobuhvatan i detaljan opis nastanka i funkcioniranja kozmosa, a to, za razliku od njegovog prethodnika Talesa o kojem ne znamo mnogo, potvrđuju svjedočanstva iz antike. Svjedočanstva nam donose da je Anaksimandar vjerovatno prvi Grk koji je napisao filozofsku knjigu, koja je pri tome vjerovatno prva prozna filozofska knjiga, ako ne i prva prozna knjiga kod Grka uopće. Izumio je gnomon (sunčev sat) ili ga je prvi upotrebljavao u Grčkoj. Tekođer je prvi napravio kartu naseljenog svijeta, pa ga neki nazivaju ocem geografije. Dao je prvi racionalan opis nastanka kozmosa, a zbog svoga učenja o apeiron-u neki stručnjaci ga smatraju prvim metafizičarem. Prvi je smatrao da Zemlja lebdi u prostoru, odnosno da nije oslonjena ni na šta. Uveo je matematiku u kozmologiju i prvi je pokušao odrediti veličine Zemlje i nebeskih tijela i njihove međusobne udaljenosti, što ga po mišljenju nekih stručnjaka čini prvim znanstvenikom. Kao što je iz prirodnih uzroka i na racionalan način objasnio nastanak kozmosa, isto tako je objasnio njegovo funkcioniranje u sadašnjoj, razvijenijoj formi, te je dao objašnjenje meteoroloških pojava.

Ahmed Sudi Bošnjak

Namir Karahalilović, Munir Drkić — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Ahmed Sudi Bošnjak ubraja se među veoma značajne komentatore u Osmanskom carstvu klasičnih djela napisanih na arapskom i perzijskom jeziku. Iz njegovog autorskog opusa vidljivo je da je bio opredijeljen prvenstveno za istraživanje gramatike arapskog i perzijskog jezika te jedan novi pristup u podučavanju tih dvaju jezika. Ipak, Sudi je ostao najviše poznat po svojim komentarima triju klasičnih tekstova na perzijskom jeziku – Sa'dijevih djela Đulistan i Bustan, te Hafizovog Divana. Sudijevi komentari ovih triju djela bili su najviše korišteni i najbolje primljeni u Osmanskom carstvu u periodu od XVI do XIX stoljeća, a tokom XIX stoljeća neki fragmenti iz njih prevođeni su i na njemački i engleski jezik, što također govori o njihovoj dobroj recepciji. I pored činjenice da spada u najznačajnije autore s prostora Bosne, komentatorski opus Ahmeda Sudija Bošnjaka nije dosad predstavljen i valoriziran na cjelovit i kritički način. Predmet ove monografije jeste komentatorski opus Ahmeda Sudija koji se odnosi na spomenuta tri klasična djela iz perzijske književnosti. U svakom od triju poglavlja, koja predstavljaju analizu ovih komentara, ukratko su predstavljena komentirana djela, i to na temelju savremenih istraživanja perzijske književnosti, nakon čega su analizi podvrgnuti Sudijevi komentari. Svaki od komentara analiziran je na pet nivoa, i to: pisanje i izgovor (što u znatnoj mjeri odogvara fonetskoj i grafološkoj analizi), gramatika (morfologija i sintaksa), stilistika, kulturna historija i konačno semantika. Znatna pažnja poklonjena je i Sudijevim kritikama prethodnih komentatora, jer ta kritika i polemike s drugim autorima zauzimaju važno mjesto u njegovim komentarima. Ovim trima poglavljima prethode dva kraća poglavlja. Jedno od njih tematizira prisustvo i status što su ga uživali perzijski jezik i književnost na području Male Azije i Osmanskog carstva od XI stoljeća, kad utjecaj perzijskog jezika postaje primjetan, do XVI stoljeća, na čijem je kraju svoja djela pisao Ahmed Sudi. Drugo poglavlje posvećeno je životu i djelima Ahmeda Sudija. U vezi s njegovim životom konsultirani su dosad napisani biografski izvori, ali jednako i brojni navodi samoga autora o svome životu ostavljeni u njegovim djelima. Zatim su pobrojana Sudijeva djela s kratkim objašnjenjima o recepciji najznačajnijih među njima. Iz provedene analize izvodi se zaključak da je Ahmed Sudi u svojim komentarima slijedio veoma jasan metodološki postupak te da se njegov pristup odlikuje izuzetno visokim nivoom istraživačke akribije, što je bilo presudno za uspjeh njegovih komentara. Mišljenja smo da je najveći doprinos ostavio u gramatičkom opisu perzijskog jezika, posebno imajući u vidu činjenicu da u Sudijevo vrijeme još uvijek nije postojala cjelovita gramatika perzijskog jezika, a gramatički opis svodio se na fragmentarna objašnjenja, koja su sama izvođena pod velikim utjecajem gramatičkog opisa arapskog jezika. Najznačajnijim se može označiti Sudijev opis tvorbe glagolskih oblika i uvođenje sasvim novoga oblika infinitiva, koji ustvari ne postoji u perzijskom jeziku, ali je, bez ikakve sumnje, bio od velike pomoći nenativnim govornicima prilikom učenja perzijskog jezika. Uvođenje novog oblika infinitiva pokazuje kako je Ahmed Sudi Bošnjak posjedovao istančan osjećaj za gramatičke finese, a njegov istraživački postupak u tom domenu zaslužuje pohvalu.

Zemlje antičkog Ilirika prije i poslije Milanskog edikta

Dijana Beljan, urednica — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Život i djelo Konstantina Velikog (Flavius Valerius Aurelius Constantinus Augustus 306. – 337.) predstavlja jednu od najbolje istraženih tema kada je u pitanju antička historiografija. Zahvaljujući čuvenom Milanskom ediktu iz 313. godine Konstantin je postao miljenik crkve. S tim u vezi ovaj dokument je postao predmet izučavanja ne samo historiografije već i klasične filologije, teologije, arheologije i pravne nauke. Ipak treba imati u vidu da edikt predstavlja samo jednu fazu u općekulturnom preobražaju ilirskih provincija Mezije Superior (Moesia Superior), Dalmacije (Dalmatia), Panonije Superior (Pannonia Superior) iPanonije Inferior (Pannonia Inferior) iz klasičnog ka mediavelnom razdoblju ljudske prošlosti.Svoju popularnost sporazum između Licinija i Konstantina iz 313. godine može zahvaliti najviše ranokršćanskim historičarima Laktanciju i Euzebiju. Kroz radove ovih autora se jasno vidi pristrasnost koja se ogleda u nedostatku pragmatičnosti u njihovom pisanju. Ovu problematiku potrebno je sagledati i očima paganskih autora iz prva dva stoljeća prisustva Isusovih sljedbenika u Rimskom principatu: Plinija, Tacita, Svetonija pa sve do Celsa. U njihovim radovima je primjetna raznolikost koja dokazuje da na opisivanje određene sociološke pojave u antičkom svijetu kulturno - političke prilike imaju izuzetno veliki utjecaj. Shodno tome ne treba zanemariti činjenicu da i savremena antička historiografija ima različit pogled na interpretaciju ranokršćanske historije i uloge koju je Konstantin odigrao u njoj.Edikt iz 313. godine i danas nakon sedamnaest vijekova se ne može posmatrati kao mrtvo svjedočanstvo historije. Oko njega postoje i danas kontraverze. Pravna nauka još uvijek nije odgovorila na pitanje da li je to edikt, pismo, reskript ili mandat.Biografija dominusa Konstantina je posebno vezana za zemlje antičkog Ilirika. Ta velika historijska ličnost došla je na svijet upravo u jednoj od ilirskih provincija, u provinciji Meziji Superior.Dok romanizacija u potpunosti nije zaživjela, prostor je to koji su naseljavali ilirski i keltski narodi kao i trački narodi. Među značajnim gradovima svakako su bili Singidunum, Viminacium, Pincum, Margum ,Ratiaria, HorreumMargi, Naissus, Municipium DD, Ulpiana te Scupi. Upravo u Naissusu (današnjem Nišu) je svoje djetinstvo proveo Konstantin. Bilo je to razdoblje kada je ilirska i rimska paganska religija bila raširena u svoj svojoj raznolikosti. U naučnom pogledu u Meziji se može se pratiti kontinuitet od primitivnih religija te poštivanja domaćih božanstava do uvođenja novih božanstava naroda s kojima dolaze u dodir.Ovi podaci su značajni jer da bi se razumio značaj Milanskog edikta u zemljama antičkog Ilirika neophodno je steći određenu povijesnu sliku kontiniuteta razvoja tog dijela Euromediterana u klasičnom razdoblju ljudske historije. Posebno značajno mjesto u tom procesu zauzima Dalmacija koja je bila najveća ilirska provincija, koju je naseljavala čitava lepeza različitih naroda. Kroz ovu provinciju mogu se pratiti sve osnovne faze razvoja antičke civilizacije od perioda ilirskog helenizma do propasti rimske države.Pored Konstantina antički Ilirik rodnom grudom je nazivala čitava plejada rimskih careva počevši od oca dominata Diokelcijana čija je politička doktrina rezultirala činjenicom da je stanovištvo antičkog Ilirika održavalo živim duh rimskog carstva koji se i u samoj prijestolnici nakon 313. godine počeo gasiti, zajedno sa izumiranjem paganizma. Nakon Milanskog edikta Euromediteranski svijet je polako počeo ulaziti u novu sferu (r)evolucije antičkog društva.

L'argot parisien et l'argot sarajevien avec les dictionnaires

Alma Sokolija — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Ce livre consiste en deux volumes: le premier est une analyse historique, linguistique et sociolinguistique des phénomènes argotiques en France et en Bosnie et le deuxième volume englobe deux dictionnaires linguistiques: celui de l'argot parisien et celui de l'argot Sarajevien. Cette étude est créée à partir du travail sur le terrain et elle est inspirée par l'école de sociolinguistique et de sociologie américaine. Le corpus, présent dans les deux dictionnaires, est recueilli grâce aux interviews et à la méthodologie de l'observation participante. Ces argots sont étudiés selon le rôle qu'il jouent dans ces deux langues en fonction des faits sociologiques de deux pays respectifs. Les ressemblances structurelles sont visibles mais quelques différences que l'on peut aussi remarquer sur le plan métaphorique et sémiotique nous font réfléchir sur les différences culturelles et économiques ainsi que sur les différentes histoires des colonisations de deux sociétés en question. Ainsi, les mots de l'argot sarajevien: crta, štrafta, čiza n'ont pas d'équivalent en argot français de même que les mots: le bled et le beur n'ont pas d'équivalent en argot commun bosnien. Cette étude de l'argot nous permet de voir de manière générale dans quelle mesure la langue est un miroir de la société où elle est générée et où elle évolue.

Kritičko izdanje djela Perivoj slavuja (Bolbolestān) autora Fevzija Mostarca

Namir Karahalilović — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Djelo Perivoj slavuja (Bolbolestān) autora Fevzija Mostarca jedno je od najznačajnijih djela bošnjačke i bosanskohercegovačke književne baštine na orijentalnim jezicima. Premda je nastalo u prvoj polovini XVIII stoljeća, do prije tri godine bilo je dostupno isključivo u formi rukopisnih primjeraka koji se čuvaju u bibliotekama u nekoliko zemalja. Takvo stanje umnogome je otežavalo pristup djelu i njegovo korištenje, te su ga mogli konsultirati isključivo iranisti koji posjeduju potreban nivo jezičke i paleografske kompetencije. Od 2011. objavljena su dva kritička izdanja djela. Uvidom u ta izdanja utvrđeno je da su ona opterećena brojnim nedomicama i nejasnoćama, kao i propustima i pogreškama metodološke naravi, te da postoje uvjerljivi naučni razlozi za pripremu novog kritičkog izdanja spomenutog djela. Ovo kritičko izdanje priređeno je na osnovu šest najznačajnijih rukopisnih primjeraka djela, koji se čuvaju u bibliotekama u Zagrebu, Bratislavi i Istanbulu, a opremljeno je odgovarajućom naučnom aparaturom. U njemu su otklonjene uočene greške iz prethodna dva kritička izdanja, kao i nepravilnosti uočene u rukopisnim izvorima koji su korišteni za njegovu pripremu. Kritičkom izdanju izvornika na perzijskom jeziku prethodi uvodna studija, a nakon njega slijede prijevod teksta obrađenog djela na bosanski jezik i komentari.

Proconsvles, legati et praesides

Salmedin Mesihović — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Knjiga „PROCONSVLES, LEGATI ET PRAESES. Rimski namjesnici Ilirika, Gornjeg Ilirika i Dalmacije“ je posvećena istraživanju institucije provincijskog namjesnika u antičkom periodu naše historije. U okviru navedene tematike se prvo obraća pažnja na uspostavu rimske vlasti i reguliranje teritorijalno – upravne organizacije. Nakon toga se analizira sama institucija provincijskog namjesnika, njene ovlasti i njen evolutivni razvitak od prvih decenija augustovskog režima pa sve do kolapsa antičkog historijskog razdoblja na Zapadnom Balkanu. Namjesnička institucija je pratila i razvitak Provincije i promjene njene unutarnje strukture, teritorijalnog opsega, pa i način života njenih stanovnika. Samim tim i namjesnička dužnost u Provinciji nije bila statična formacija, nego je bila prilagođavana situaciji, kontekstu, te faktorima vremena i prostora. Načelno se razdoblje namjesništva može podijeliti na tri razdoblja i to : a) doba prokonzula, b) doba legata propretora i c) doba presesa. Prvo razdoblje je bilo najkraće i završilo je već u drugoj deceniji augustovskog režima, dok je drugo razdoblje ono koje je dalo najveći i najtrajniji pečat namjesničkoj instituciji. Legati propretori i njihova djelatnost su usko bili vezani za prodiranjem grčko – rimske klasične kulture u ilirske zemlje. Nakon završetka Velikog Ilirskog ustanka u septembru 9. god. n. e., zadatak legata propretora se svodio ponajviše na reguliranje civilnih poslova te značajne infrastrukturne radove. Pojedini od tih legata, kao Publije Kornelije Dolabela, su svojom djelatnošću (posebno u gradnji infrastrukture, te reguliranjem katastarsko – zemljišnih odnosa) postavili temelje budućeg civilizacijskog progresa na današnjem Zapadnom Balkanu. Kaos koji vlada od sredine III. st. n. e. doveo je do uspostave novog sustava →dominata, u okviru kojeg se revidira i staro provincijsko i namjesničko ustrojstvo. Novi namjesnici sa titulom preses su sjena moći nekadašnjih prokonzula i legata propretora (posebno onih iz prve polovice I. st. n. e.).

A Festschrift for Professor Bilbija

Merima Osmankadić, Editor-in-Chief — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Zbornik radova u čast profesorice Snežane Bilbije priređen je u čast 42 godina rada i 65 godina života prof. dr. Snežane Bilbije sa Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Zbornik sadrži 19 radova koji su podijeljeni u dvije skupine - radovi iz oblasti engleske i američke književnosti i kulturoloških studija (5 radova) i radovi iz oblasti engelskog jezika, lingvistike i prevođenja (14 radova). Autori su članovi Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu i doktorandi profesorice Bilbije sa više univerziteta u Bosni i Hercegovini.

Stil u psihologiji

Amir Pušina — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

U ovome radu propitan je konstrukt stila u psihologiji. U teorijskom dijelu predstavljeni su i analizirani psihološki okviri razumijevanja i pojmovna određenja; integrativni stil-modeli; Teorija mentalnog samo-upravljanja kao jedna od reprezentativnih stil-teorija. Argumentirano je u prilog hipotezi o podudarnosti-značaju i primjeni saznanja o stilovima mišljenja, inteligenciji i ličnosti u učenju i poučavanju, osobito poticanju kreativnog mišljenja. Empirijski dio sadrži pregled i analizu značajnijih validacijskih svjetskih studija o teoriji mentalnog samo-upravljanja kao uvod u bosasko-hercegovačke studije o validnosti teorije. Rezultati do kojih smo došli ukazuju na konstruktnu, internu i eksternu validnost teorije mentalnog samo-upravljanja. Temeljni mjerni instrument operacionaliziranja teorije, bosansko-hercegovačka verzija Upitnika o stilovima mišljenja, kroz prizmu dvije psihometrijske teorije (tradicije)-Klasičnu teoriju testa i Teoriju ajtemskog odgovora, demonstrirao je zadovoljavajuće psihometrijske karakteristike. Došli smo do saznanja, kao i drugi istraživači u svijetu, o potrebi restrukturiranja pet-dimenzionalnog na tri-dimenzionalni model teorije. Rezultati o eksternome validiranju ukazuju da postoje logički, psihološki i kulturalno konzistentne relacije između stilova mišljenja i različitih socio-demografskih varijabli koje substancijalno podržavaju konvergentnu i diskriminantnu validnost teorije. Ovdje naročito ističemo demokratski odgojni stil i nastavni polimetodizam kao moguće poticajne faktore kreativnost-generirajućih stilova mišljenja te autokratski odgojni stil i monometodizam kao generatore egzekutivnih stilova mišljenja. Utvrdili smo, takođe, kako temeljem intelektualnih stilova-stilova mišljenja koje preferiraju, naši mladi imaju izraženije kreativne potencijale nego njihovi vršnjaci iz drugačijeg kulturalnog miljea.

Historija Autarijata

Salmedin Mesihović — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Autarijati su predstavljali najmoćniji i najbrojniji ilirski narod u periodu koji je predstavljao prekretnicu u povijesnom razvitku čitavog Balkanskog poluotoka (VI – IV. st. p. n. e.) i autarijatski uspon i pad korenspodirali su sa klasičnim razdobljem grčke povijesti. Njihovo prisustvo na zapadnom i centralnom Balkanu osvjedočeno je nizom povijesnih podataka, filološkim reliktima i obiljem do sada pronađene materijalne građe. Istraživanje Autarijata i glasinačke kulture starijeg željeznog doba započelo je krajem XIX. st. i nastavljeno je uz prekide sve do kraja XX. st., ali i pored intenzivnog istraživanja do danas još uvijek nije prezentirana cjelovita studija o Autarijatima. Porijeklo ovog ilirskog naroda treba tražiti u kontinuiranom razvitku proto-ilirskih populacija koje su naseljavale jugoistočnu Bosnu i gornje Podrinje u brončano doba. Seoba «nosilaca žarnih polja» koja je u velikoj mjeri izmijenila etničku i kulturnu sliku Podunavlja i jednog dijela Balkana nije u tolikoj mjeri zahvatila prostor rasprostiranja glasinačke kulture kasnog brončanog doba. Nakon stabilizacije prilika, prelaskom u starije željezno doba započinje i nagli narodnosni, kulturni i politički razvitak autarijatskih zajednica. Taj proces je rezultirao i usložnjavanjem društveno-političke strukture autarijatskih zajednica, i prerastanjem rodovsko-plemenske organizacije u prve začetke teritorijalno omeđenih kneževina od kraja VIII. st. p. n. e. U više tumula koji se datiraju u VII. i VI. st. p. n. e. pronađeni su iznimno bogati grobovi u koje su bili sahranjeni članovi lokalnih kneževskih dinastija. Međutim, uslijed više razloga izazvanih vanjskim političkim i ekonomskim uticajima, krajem VI. st. p. n. e. dolazi do ujedinjena autarijatskih zajednica u jedinstveni politički entitet. Zahvaljujući ujedinjenju Autarijati započinju ekspanziju najvećim dijelom usmjerenu prema istoku i zemlji Tribala, te prema jugu gdje su pobijedili Ardijejce, svoje stare suparnike u borbi za zone ispaše i slana vrela. Svojom aktivnošću na prijelazu iz VI. u V. st. p. n. e. Autarijati su za narode, koji su direktno osjetili njihovu ekspanziju imali, velike posljedice. Ardijejci su pomjereni prema primorju a Tribali dalje prema istoku, na prostore na kojima su oba naroda odigrala svoju povijesnu ulogu. Svojom ekspanzijom Autarijati su ostvarili hegemoniju na jednom dijelu unutrašnjosti Balkanskog poluotoka. I autarijatski vladajući sloj je sada dostigao zenit svoga imovinskog i političkog razvitka, što se na najbolji način pokazuje u nizu bogatih vladarskih tumula i grobova nastalih tijekom V. st. p. n. e. Na ovo vrijeme se sigurno odnose i Strabonove riječi o Autarijatima kao «nekoć najvećem i najmoćnijem ilirskom narodu». Nakon dostignutog zenita započinje lagani pad Autarijata koji se završava 310. god. p. n. e. naglim prestankom egzistencije autarijatske narodnosne zajednice i glasinačke kulture starijeg željeznog doba uslijed keltske invazije. Autarijati su iza sebe ostavili materijalno bogatstvo. Do sada je evidentirano više od 100 gradina koje su sigurno naseljavali Autarijati, odnosno zajednice iz kojih su oni nastali i na tisuće tumula u koje su oni bili sahranjivani. Pokretni materijal (poglavito nakit i oružje) pokazuje na sebi sve specifičnosti autarijatskog narodnosnog i kulturnog bića i svu originalnost autarijatskog duha. Sva višestoljetna produkcija metalnih proizvoda i keramike se odvija u kontinuiranom slijedu i jedan tipski oblik u velikom broju slučajeva postupno prelazi u novi tip. Najbolji primjer spomenutog tipskog kontinuiranog razvitka nalazi se na objektima izrađenim od metalnog lima koji kao završni tip svoje evolucije imaju luksuzne zlatne i srebrne pojaseve «mramoračkog tipa». Autarijati kao klasičan primjer gorštačkog naroda pokazuju i sve osobenosti gorštačkog mentaliteta, koji se najviše izražava u sklonosti ka konzervativnosti i što je moguće dužem zadržavanju starih formi života i vjerovanja. U navedenoj činjenici nalaze se i razlozi zbog kojih Autarijati uporno zadržavaju sahranjivanje u tumule na načine koji se u načelima nije mnogo mijenjao sve do konačnog kraja glasinačke kulture. Sudeći po nalazima izgleda da je pored kulta predaka veliku ulogu u religioznom životu Autarijata imao i kult solarnog božanstva. Na tragove solarnog kulta se nailazi u iznimnom broju širom autarijatskog teritorija. Gospodarstvo Autarijata se zasnivalo na stočarstvu kao primarnoj grani te na metalurgiji, zanatstvu i trgovini. Ovaj ilirski narod zbog svoga značaja i velike potražnje za grčke i italske robe je bio i najveći trgovački partner na zapadnom i centralnom Balkanu grčkim i italskim trgovcima između VII. i IV. st. p. n. e.

Mogućnosti čitanja teksta

Alija Pirić — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Knjiga se sastoji od dvije studije, jedna o Andrićevim ranim pripovijetkama a druga o putopisu na primjeru putopisa Zuke Džumhura. Prva studija je analiza Andrićevih pripovijedaka iz perspektive Bahtinove teorije karnevalizacije književnosti a druga koja se bavi teorijom putopisa na primjeru putopisne proze Zuke Džumhura. U prvoj studiji nalazi se analiza ranih Andrićevih pripovijedaka iz perspektive Bahtinove teorije karnevalizacije književnosti. Druga studija analizira putopis kombinirajući nekoliko pristupa i metoda čitanja teksta.

Jezik i stil djela Bulbulistan Fevzija Mostarca

Đenita Haverić — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Osnovni zadatak knjige „Jezik i stil djela Bulbulistan Fevzija Mostarca“ jeste lingvistička i stilistička analiza cjelokupnog djela Bulbulistana, i to analiza njegova perzijskog izvornika, kako bismo se upoznali sa jezikom i načinom pisanja Fevzija Mostarca. Djelo Bulbulistan Fevzija Mostarca predstavlja riznicu bošnjačke baštine i ima neprevaziđenu vrijednost, budući da je to jedino prozno djelo kod Bošnjaka pisano na perzijskom jeziku. Budući da mnoga pitanja u perzijskoj stilistici nisu osvjetljavana na način savremene zapadne stilistike, u knjizi je ukazano na pojedine razlike u tim pristupima, a ovo je djelo osvijetljeno sa aspekta savremene stilističke nauke. Međutim, ova knjiga se u ostvarivanju svog zadatka ne zaustavlja samo na granicama lingvostilističke analize. Naime, prije nego što se pristupilo jezičkoj i stilističkoj analizi Bulbulistana, s ciljem boljeg shvatanja strukture samog djela, tematike i motiva zastupljenih u djelu, Bulbulistan se dovodi u kontekst intertekstualnih dijaloga sa drugim djelima perzijske klasične književnosti, konkretnije sa Đulistanom i Beharistanom, koja su predstavljala uzor i ideal Fevziji tokom pisanja Bulbulistana.
Jezik Bulbulistana analiziran je u svim jezičkim segmentima i stilskim ostvarenjima, i to na planu: fonostilistike, leksikostilistike, morfostilistike, sintaksostilistike i semantostilistike. Na osnovu navedenih jezičkostilskih karakteristika Bulbulistana na svim nivoima može se kazati da je Fevzi Mostarac, iako nije nativni govornik perzijskog jezika, uspio da napiše djelo na perzijskom jeziku, po uzoru na najbolju perzijsku prozu. I pored toga što je Fevzijev stil pisanja u pojedinim segmentima sličan stilu njegovih uzora, ipak se može reći da je on u Bulbulistanu uspio izgraditi svoj individualni, osebujni stil pisanja, jedinstven samo njemu, čime se, svakako, povećava vrijednost samog djela.

Qur'an

Esad Duraković, Lutvo Kurić; Lamia Kulenović, prevoditeljica — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

The book Qur'an: Stylistic and Mathematical Miracle presents mutually two methods in the interpretation of the Qur'anic text. The first method is stylistic and the second is mathematical. In this book, the autors present both methods convinced that they both are inherent to the Text and valid in its interpretation. The book shows that these two methods are neither opposed to one another nor even parallel, but that they operate in the form of synthesis affirming the same basic values of the Text. The strength of the Text, marked by its openness to all times, is presented in this synthesis in a new way. It is shown that even mathematical language per se can be regarded as suggestive, metaphorical and connotative when it comes to the consonant enigmas at the beginnings of Qur'anic suras. Two kinds of poetics, literary and mathematical one, elaborated in the book are found not opposing to each other, but mutually complement. The first part of the book referring to the poetic and stylistic interpretation of the Text was written by Esad Duraković, while the part referring to its mathematical analysis was written by Lutvo Kurić.

Riječi kao pharmakon

Nina Alihodžić — Wed, 01 Jan 2014 00:00:00 +0000

Uže područje istraživanja unutar knjige je analiza romana zamišljena kao doprinos promišljanja prakse čitanja pri kojoj je pozornost usmjerena na propitivanje romaneskne artikulacije identiteta. Zamisao analize je da ukaže na jednu od mogućih strategija čitanja, koja se nadaje jednom vrstom potrage, u onoj mjeri u kojoj se roman kao žanr, ne svodi na raspravu o prekoračenju, nego je i sam prekoračenje, kako jezika tako i odnosa što se jezikom i u jeziku postavljaju. Teorijska podloga istraživanju bazirana je na pristupu postkolonijalnoj književnoj teoriji kao širokom interdisciplinarnom polju, u kojem se oslikavaju posljedice kolonijalizma u našem razumijevanju povijesti, politike, kulture i književnosti. Analiza je usmjerena na pozorno čitanje teksta ali i na prepoznavanje, samo osnovnih aspekata uticaja Derridine dekonstrukcije, Foucaltove teorije diskurza i Lacanove reinterpretacije psihoanalize. Praktična primjenjivost i relevantnost spoznaje upozoravajuće su i zamišljene samo kao jedna od mogućih strategija približavanja književnim tekstovima, jer se svaka zacrtana putanja metodologije odaje kao namjerno posezanje za položajem u kojem smo hipotetički, žrtve „najpodmuklijeg lukavstva moći“, gdje naša čitanja vrlo teško klize u neprekidnom procesu redefiniranja rubnog i središnjeg.

Italijanske teme

Jasmin Džindo — Tue, 01 Jan 2013 00:00:00 +0000

Knjiga se bavi pitanjem italijanskog jezika kroz stoljeća, od njegovih početaka preko standardizacije do aktuelnih problematika današnjice. Podijeljena je u dva dijela, uz poglavlje Perspektive italijanskog jezika u svijetu, koje služi kao uvod djelu. Knjiga čini vrijedan doprinos u oblasti istraživanja o jeziku, budući da na izuzetno vješt način predstavlja dio panorame razvoja jednog od najvažnijih svjetskih jezika, od njegovih početaka, nedoumica u vezi s definiranjem kroz stoljeća do savremenih promjena i tendencija. Prvi dio knjige objašnjava i definiše status italijanskog jezika. Ovaj jezik, koji danas govori preko 70 miliona osoba, svoju modernu osnovu nalazi u firentinskom dijalektu četrnaestog stoljeća zahvaljujući velikoj italijanskoj trijadi: Danteu, Petrarci i Boccacciu. Potom djelo tretira jezik djela Zaručnici Alessandra Manzonija, te sufiksaciju u italijanskom jeziku, upotrebu prefiksoida i sufiksoida u italijanskom novinarskom registru ali i polirematične oblike u italijanskom jeziku. Drugi dio knjige sastoji se od tri poglavlja koja tretiraju različite aspekte i problematike remek-djela Gepard italijanskog autora Giuseppea Tomasija di Lampeduse.

The social power of mind

Ivo Komšić — Tue, 01 Jan 2013 00:00:00 +0000

Nedostaje sažetak.

Orijentalno-islamska književna tradicija u stvaralaštvu Hasana Zijajije Mostarca

Alena Ćatović — Tue, 01 Jan 2013 00:00:00 +0000

U istraživanju odnosa stvaralaštva Hasana Zijaije Mostarca i orijentalno-islamske književne tradicije, rad polazi od analize međutekstualnog dijaloga koji poezija ovog mostarskog pjesnika iz 16. stoljeća, uspostavlja sa literarnom tradicijom kojoj je pripadala. Iako je poetika književnosti orijentalno-islamskog kruga bila usmjerena na afirmiranje i reproduciranje već postojećih tekstova, odnosno, njegovala “prisustvo tuđeg teksta u vlastitom tekstu”. Kao teorijski okvir analize međutekstualnih odnosa u poeziji Hasana Zijaije slijedili smo model Gerarda Genettea koji uvodi termin transtekstualnost i izdvaja pet tipova transtekstualnosti: intertekstualnost, paratekstualnost, metatekstualnost, arhitekstualnost i hipertekstualnost. Analizirajući korpus za ovaj rad, koji su činila izdanja Zijaijinog Divana i Priče o Šejhu Abdurezaku u latiničnoj transkripciji, kao i njihovi rukopisni primjerci, posebno smo se zadržali na kategorijama arhitekstualnosti, metatekstualnosti, intertekstualnosti i hipertekstualnosti. Arhitekstualnost je predstavljala osnovno načelo u istraživanju žanrovske pripadnosti i karakteristika korpusa, odnosno, odnosa koji povezuje tekst sa tipovima diskursa iz kojih potječe. Metatekstualnost, kao odnos komentara i teksta, koji se komentira u stvaralaštvu Hasana Zijaije, realizirala se u vidu autoreferencijalnosti, odnosno, pjesnikove svijesti o samom sebi i vlastitom tekstu. Intertekstualnost, koju Genette definira kao doslovno i efektivno prisustvo nekog teksta u drugom tekstu, u korpusu se mogla pronaći u obliku citata na arapskom i osmanskom turskom jeziku, i aluzija koji potječu iz različitih referentnih područja. Konačno, hipertekstualnost, kao svojstvo tekstova nastalih transformacijom ili imitacijom cjelovitih drugih tekstova, u kojima neki hipertekst obuhvaća i prenosi neki hipotekst, ali tako da ga ne komentira, jeste transtekstualni postupak koji se može prepoznati u Zijaijinoj Priči o Šejhu Abdurezaku, napisanoj u formi mesnevije.

Riflessioni sull'italiano

Jasmin Džindo — Tue, 01 Jan 2013 00:00:00 +0000

Knjiga je podijeljena na šest poglavlja u kojima se tretira problematika savremenog italijanskog jezika iz raznih uglova: Vrijeme, aspekt, radnja: između originala i prijevoda, Tvorba riječi – Generativna gramatika Sergia Scalisea, Bruno Migliorini – pionir proučavanja procesa tvorbe riječi, Dijahroni pogled na neologizme u jeziku štampe, Bilješke o imeničkim polirematskim oblicima, Alteracija u italijanskom jeziku. Jasno je već iz samih naslova poglavlja da se djelo italijanskim jezikom i pojavama u njemu bavi i iz sinhronijskog i iz dijahronijskog ugla te da posebnu pažnju u istraživanju zauzimaju tvorba riječi u italijanskom jeziku i morfologija italijanskog jezika.

Strategije učtivosti u turskom jeziku

Sabina Bakšić — Sun, 01 Jan 2012 00:00:00 +0000

U ovoj su knjizi predstavljene strategije učtivosti u turskom jeziku. Jezički materijal prikupljen iz turskih filmova, televizijskih programa, turskih književnoumjetničkih djela, e-mail poruka i poslovne korespondencije analiziran je prema modelu Penelope Brown i Stephena C. Levinsona. Polazna tačka jeste „obraz“, teorijski konstrukt preuzet od Ervinga Goffmana. Obraz je pojavna strana ličnosti i sastoji se od dva aspekta: pozitivnog obraza koji predstavlja želju da se bude priznat/pozitivno vrednovan u određenoj društvenoj grupi i negativnog obraza koji izražava potrebu/želju da se bude neometan u svom djelovanju i u svojoj slobodi. Svaki razuman učesnik u interakciji nastoji izbjeći govorne činove koji ugrožavaju obraz ili, pak, primjenjuje određene strategije kako bi minimizirao ugrožavanje: strategije nemodificirane direktnosti (bez kompenzacije i ublažavanja), strategije pozitivne učtivosti (koja učvršćuje solidarnost i bliskost između sagovornika izražavajući odobravanje i simpatiju; tu spadaju komplimenti, šale, pozdravi, itd.), strategije negativne učtivosti (cilj je izbjeći nametanje i pritisak na sagovornika upotrebom ograda, deminutiva, isprika, itd.) i strategije nekonvencionalizirane indirektnosti (upotrebom aluzija, metafora, litota i dr. postiže se nejasnost i dvosmislenost). Analiza podataka pokazala je da u turskom društvu preovladava pozitivna učtivost. Velika raznolikost učtivih formi (kao što su ustaljene fraze kojima se izražavaju dobre želje) pokazuje dobronamjernost, solidarnost i saosjećajnost koji učvršćuju pripadnost grupi. S druge strane, strategije nekonvencionalizirane indirektnosti pokazale su se kao manje poželjne i manje korištene strategije kod nativnih govornika turskog jezika. U ovoj se knjizi ukazuje i na pragmatičke funkcije nekih gramatičkih formi u turskom jeziku (kao što su analitička forma –(y)i + vermek, perfekt na –miş, kondicional, itd.). Konačno, razmatranje strategija učtivosti u turskom jeziku potcrtava značajnu ulogu pragmatike u učenju stranih jezika. Pragmatička kompetencija nije dodatak ili ornament već sastavni dio lingvističke kompetencije.

Statistika u psihologiji

Nermin Đapo, Ratko Đokić — Sun, 01 Jan 2012 00:00:00 +0000

Priručnik se sastoji od dvanaest poglavlja u kojima se daje pregled najvažnijih koncepata deskriptivne i inferencijalne statistike, dok su u dvanaestom poglavlju ponuđena rješenja za sve zadatke. U svakom poglavlju najprije su detaljno objašnjeni koncepti, a zatim se na praktičnim primjerima studentima metodom korak-po-korak demonstrira provođenje određenog postupka. Potom su studentima dati tipski zadaci za vježbanje i utvrđivanje gradiva. U prvom poglavlju date su definicije ključnih termina u statistici. U drugom poglavlju prikazani su grafički i tabelarni postupci organiziranja i prikazivanja podataka na tako jednostavan način da svaki prosječan student može, nakon čitanja ovog poglavlja, naučiti očitavati i prirpemati grafikone i tabele. Treće i četvrto poglavlje bave se objašnjavanjem mjerama centralne tendencije i mjerama varijabiliteta, dok je u petom dat pregled glavnih pojmova teorije vjerovatnoće. U šestom poglavlju objašanjena je normalna raspodjela i kako se ova distribucija povezuje za teorijom vjerovatnoće. Sa sedmim poglavljem studenti se više uvode u područje inferencijalne statistike. Osmo poglavlje otvara područje testiranja hipoteza dok se u poglavljima devet i deset daje prikaz osnovnih testova za ispitivanje značajnosti razlika artimetičkih sredina (t-testova i analizi varijanci). U posljednjem jedanaestom poglavlju obrađuje se koncept povezanost i regresije.

Portret misli estetičara Ivana Fochta filozofija i estetika pred tajnom umjetničkog bića

Fatima Lačević — Sun, 01 Jan 2012 00:00:00 +0000

Život i djelo estetičara Ivana Fochta sebe prikazuju i svjedoče u savremenosti unutar usuda određenja života u realnom svijetu i usuda umjetničkih djela da traže i moraju da traže da se „spuste" iz metafizičkog zavičaja u svijet svekolikih bića. Ovaj fochtovski smisao zavičajnosti svih bića, ona je tajna koju će estetičar u prvim tekstovima filozofsko estetskih rasprava misliti i trajno biti pred ovom. Činimo korake u Fochtovo djelo koje je kao i život mislioca jedna čvrsta forma što se poput svetog opire promjenama. I Focht - čovjek i djelo sama je smisao, puna smisao pitanja o bitnom forme. Forma ne stoji skamenjena pred nama. Uvukla nas je kad je buknula i zavodi nas u „smrti", poput muzike kad je niko ne izvodi niti čita u partituri, ačuje se u formi. Forma, i muzika kao forma, život kao forma, umjetnost u svim izričajima seb- forme, sam čin poučavanja, su traganja u tajnu forme. Stoga su neponovljivo lijep lik profesora Ivana Fochta i neponovljiva mudrost ljepote njegovih predavanja i njegova iz muzike buknula znanstvena riječ ozbiljna igra čuvanja smisla forme — čovjek i djelo. Fochtovo oslobađanje pitanja o umjetničkom biću iz njegove prikrivenosti unutar kategorija znanstvenih disciplina budi misao o umjetnosti i obnavlja pitanje o umjetnosti s obzirom na traganja za izvorima mogućnosti umjetničkog bića. Estetika je napustila takovrsno interesovanje za umjetnost. U tomu je njena „nevolja", nije u tome „nemoć" estetike što se tajna umjetnosti ne može otkriti, već je poraz u tome što traganje za tajnom umjetničkog bića prestaje. Djelo estetičara je trajno istraživanje mogućnosti filozofije umjetnosti i estetike da budu kod same stvari umjetnosti, ne izvan umjetnosti. Estetičar I Focht smatra da je „izmaklo" pitanje o umjetnosti kad je napustilo svoje filozofsko gnijezdo, kad je estetika kao samostalna disciplina napustila filozofski pristup umjetnosti. Na stranicama djela I Fochta su rasprave, prave drame da se umjetnost ne „zaključa u činjenicu pred očima ili da se daju čvrsti odgovori što je to njeno biće iz velikih sistema estetika. Djelo se smiono u literaturi o umjetnosti posvećuje najtežem, biti u blizini čuda da je umjetnost u svojoj prikazivosti u povijesnom svijetu, a istinski jeste u neotkrivivoj stvarnosti umjetničkog duha, u izvorima koji su mogućnosti a samo se jedna ostvaruje i u potrebi umjetničkog duha da se objektivira.

Revolucije stare Helade i Rimske Republike

Salmedin Mesihović — Sat, 01 Jan 2011 00:00:00 +0000

Knjiga „Revolucije stare Helade i Rimske Republike“ je znanstveno – popularno djelo čija je sadržina posvećena revolucionarnim pokretima u antičkom grčko – rimskom svijetu. Cilj knjige nije da bude znanstveno djelo „klasičnog“ tipa, nego da jedan aspekt antičke historije predstavi u zanimljivom, popularnom stilu koji bi bio pristupaćan i široj javnosti. Zato je skoro kompletna sadržina knjige zasnovana samo na izvornoj građi i autorovim zaključcima, jer bi u suprotnom odvijanje „radnje“ otišlo u pravcu, za širu javnost, nerazumljivih znanstvenih premišljanja, opovrgavanja i postavljanja novih teza. Knjiga „Revolucije stare Helade i Rimske Republike“ je samim tim oblikovana na načelima antičke historiografije kako bi čitaoca učila, poučila i zabavila o neizbježnoj pojavi historijskog procesa →revoluciji, u kontekstu antičke historije. Tako se taj glavni međaš historijskog progresa, svojstven svim epohama, predstavlja kroz dvije vrlo ilustrativne epizode iz antičke historije. Osnovne radnje obje priče zauzimaju razdoblje kraće od godine dana, ali sa posljedicama proizašlim iz njih u stoljetnom trajanju. Prva priča se bavi vremenom vladavine 30 tirana u Ateni, kada je ovaj grčki polis utonuo u ponor masovnog zločina i dezavuiranja čovjeka. Atenska priča nastoji pokazati da se i polisu koji se smatrao i tada, a i danas, najkulturnijim i najrazvijenijim dijelom helenskog antičkog svijeta, mogao javiti sustav ubijanja, pljačke i destrukcije. Jednostavno niko nije po defaultu pošteđen toga da postane žrtva ili zločinac, i da je potrebna stalna budnost odbrambenih mehanizama ličnosti i zajednice kako se ne bi potonulo u baruštinu zla. Druga priča je posvećena pokušaju reformne djelatnosti jednog rimskog plebejskog tribuna, koji je uočio uzroke i liniju geneze zla koja je polako rastakala nekada uravnoteženo i harmonizirano biće Rimske Republike. Drugom pričom se nastoji prikazati konfrontacija dva koncepta, jednog koji preferira opći, javni interes, i drugog koji preferira osobni, nekada čisto profani interes.

Rimski vuk i ilirska zmija

Salmedin Mesihović — Sat, 01 Jan 2011 00:00:00 +0000

Knjiga „Rimski vuk i Ilirska zmija.Posljednja borba“ je posvećena prvom ratu koji je zahvatio kompletan prostor današnje Bosne i Hercegovine, a koji je u svojoj cjelosti dokumentiran u antičkoj izvornoj građi. Veliki Ilirski ustanak koji je izbio u posljednoj deceniji augustovskog sustava, odnosno na početku nove ere, je predstavljao i konačni raskid sa prahistorijskim i protohistorijskim razdobljima na tadašnjem ilirskom prostoru i ulazak u historijsko doba. Sa krajem ustaničkog otpora u septembru 9. god. n. e. završen je i sukob rimskog i ilirskog svijeta, koji je započeo 240 godina ranije, još u vrijeme drevne Republike. Uzroci ustanka su zadirali u samu osnovu načina uprave i posebno eksploatacije provincije Ilirik, i bili su primarno ekonomske prirode. Kao povod je poslužila naredba o mobilizaciji domorodačkih mladića u redove auksilijarnih jedinica. Odmah nakon pobune unovačenih domorodaca, vatre ustanka su se proširile neviđenom brzinom. Zbog izbijanja i vrzog širenja ustanka, Rimljani su morali zaustaviti već pokrenutu operaciju konačnog potčinjavanja Germanije zapadno od rijeke Elbe. Ustanak u Iliriku, koji je izrodio i stvaranje jedinstvenog vojno – političkog Saveza pobunjenih naroda i politija, je za tadašnji vladajući establishment u Rimu predstavljao veliku opasnost. Angažirana je velika vojna sila od 15 legija i isto toliko auksilijarnih jedinica, a ponovo su u službu vraćeni veterani. Ali i pored enormnih vojnih snaga tek je izdaja visoko rangiranog ustaničkog dužnosnika, dovela do ubrzanja sloma jedinstvenog Saveza i pacifiziranja panonske komponente ustanka. Godinu dana kasnije slomljen je i otpor u dinarskom pojasu.

Antiqvi homines Bosnae

Salmedin Mesihović — Sat, 01 Jan 2011 00:00:00 +0000

Knjiga Antiqvi homines Bosnae je posvećena analizi antičke epigrafske i onomastičke baštine na prostoru današnje Bosne. Zahvaljujući podacima sa epigrafskih spomenika i iz literarnih vrela knjiga pruža na uvid javnosti više od 800 osoba koje su živjele na prostorima današnje Bosne u skoro šest stoljeća antičkog, historijskog razvitka. I pored oskudnosti podataka iz izvorne građe, u određenom broju slučajeva detektiranje osobnosti je rezultiralo i sadržajnijim osvrtom. Zahvaljujući tome, uspjelo se proniknuti i u određene aspekte individualnih života. Interesantno je da je najveći broj tih podataka koji govore o životima pojedinaca ustvari rezultat njihove smrti. Bez pogrebnih natpisa naše poznavanje života običnih ljudi u vremenima antike na području Bosne bi bilo u značajnom mjeri osiromašeno. Tako bi ostali uskraćeni za sigurno većinu osobnih i gentilnih imena, a teško bi se razumio i proces romanizacije, odnosno brzina i stupnjevi njenog odvijanja. Na osnovi podataka crpljenih iz literarnih, i posebice epigrafskih vrela mogu se vrlo jasno dati osnovne konture antičkog razvitka u unutrašnjosti Ilirika. Dok literarni podaci više odražavaju patrijahalnost i patrilinearnost tadašnjeg ilirskog i rimskog društva, epigrafski podaci pružaju i kakvu – takvu sliku rodnih odnosa. Sadržaj knjige je podijeljen na osnovi zemljopisnih odrednica, ali uz i poštivanje historijske geografije. Zemljopisne regije su oblikovane kako bi mogle održavati i određenu sliku rasprostriranja peregrinskih civitates i jedinica municipalne organizacije. Činjenica je da je svaka od tih jedinica lokalne autonomije i uprave u okvirima provincijskog sustava Rimske države imala svoje određene specifičnosti, koje su se održavale i u životima ljudi koji su živjeli u njima. I upravo se te specifičnosti primjećuju i na literarnim i epigrafskim zapisima koji se obrađuju u knjizi.